1Tražila sam u noćima na postelji svojoj onog koga voli duša moja, tražila sam i nisam ga našla.
2Ustaću, grad ću obigrati, po ulicama i po trgovima ću tražiti onog koga duša moja voli. I tražila sam ga, ali ga nisam našla.
3Našli su me stražari što obilaze grad: „Jeste li videli onoga koga voli duša moja?“
4I tek što sam ih malo prošla, našla sam onog kog mi duša voli. Zgrabila sam ga i puštala ga nisam sve dok ga nisam dovela do kuće majke moje, do odaje one što me je rodila.
5Ćerke jerusalimske, zaklinjem vas lanadima i košutama poljskim, ne budite i ne dižite moju ljubav dok joj se ne prohte.
6Šta se to iz pustinje diže ko oblaci dima, namirisano smirnom, tamjanom i svim mirisnim pomastima trgovačkim?
7Gle, to je ležaljka Solomonova, a oko nje su šezdeset delija, neki od junaka Izrailja.
8Svaki od njih mač je dograbio, ratovanju su vični; svakom od njih mač o bedru, zbog noćnih strahota.
9Od stabala livanskih je sebi nosiljku načinio car Solomon.
10Od srebra joj je načinio motke, naslon od zlata, sedište od skerleta, a unutrašnjost su joj kožom obložile ćerke jerusalimske.
11Izađite i gledajte, o, ćerke sionske, cara Solomona s krunom kojom ga okrunila majka njegova na dan njegovog venčanja, na dan kada mu se srce radovalo!