Revelation 10
1 Zatim sam video još jednog moćnog anđela kako silazi sa neba. Bio je obavijen oblakom, a oko svoje glave imao je dugu. Lice mu je bilo kao sunce, a njegove noge kao vatreni stubovi.
2 U svojoj ruci je imao otvorenu knjižicu. Tada je stao desnom nogom na more, a levom na zemlju,
3 i povikao veoma glasno, kao kad riče lav. Kad je povikao, progovoriše sedam gromova kroz grmljavinu.
4 A kad su gromovi progovorili, hteo sam da pišem, ali sam začuo glas sa neba: „Ostavi skrivenim to što je reklo sedam gromova; to ne zapisuj!“
5 A anđeo koga sam video da stoji na moru i na zemlji, podiže svoju desnicu prema nebu,
6 pa se zakle onim što živi od sad i doveka, onim koji je stvorio nebo i što je na njemu, zemlju i što je na njoj, i more i što je u njemu, govoreći: „Neće biti odlaganja!
7 Nego u dan kad zatrubi sedmi anđeo, Bog će privesti kraju svoj tajni naum, koji je objavio svojim slugama, prorocima.“
8 Zatim sam čuo glas sa neba koji mi je ponovo rekao: „Idi i uzmi otvorenu knjigu iz ruke anđela koji stoji na moru i na zemlji!“
9 Otišao sam k anđelu i rekao mu da mi dâ knjižicu. A on mi reče: „Uzmi i pojedi je; biće ti gorka trbuhu, ali će ti u ustima biti slatka.“
10 Uzeo sam knjižicu iz anđelove ruke i progutao je. Bila mi je slatka u ustima, a gorka u trbuhu.
11 Onda mi rekoše: „Treba ponovo da prorokuješ o mnogim narodima, narodnostima, jezicima i carevima.“