1Tužbalica Davidova, koju je ispevao Gospodu zbog reči Huša, Venijaminovca. Gospode, Bože moj, u tebi je moje utočište, spasi me, izbavi, od svih koji me gone,
2da mi dušu kao lav ne razderu, rastrgnu me, a spasa ni od koga.
3Gospode, Bože moj, ako sam ovo učinio, ako sam ruke svoje nepravdom okaljao,
4ako sam prijatelju zlom uzvratio, a protivnika bez razloga pljačkao,
5neka me neprijatelj goni i sustigne, neka život moj na zemlju zgazi, a slavu moju u prašinu baci. Sela
6U svom gnevu ustani, Gospode, digni se na bes mojih dušmana, probudi se, u pomoć mi dođi, jer ti si svoj sud zakazao.
7Neka se zbor naroda skupi oko tebe, pa nad njima vladaj sa visina.
8Gospod sudi narodima, sudi mi, Gospode, po pravednosti i neporočnosti mojoj.
9Bog je pravedan, on ispituje i srca i nutrinu; neka dođe kraj zlu opakih, a pravednoga ti učvrsti.
10Bog je moj štit, on spasava ispravnog u srcu.
11Bog je pravedni sudija, svakog dana Bog gnev svoj izliva.
12A za onog ko se ne pokaje, on će svoj mač naoštriti, i luk svoj zapeti, uperiti;
13takvom sprema oružje smrtno, strele svoje pravi zapaljive.
14Eto, opaki je zlom bremenit, začinje nevolju, a rađa prevaru.
15Kopa jamu, izdubi je, i pada u jamu koju je načinio.
16Nevolja njegova neka mu se na glavu vrati, nasilje njegovo neka mu na teme padne.
17Hvaliću Gospoda radi njegove pravednosti, slaviću pesmom ime Gospoda Svevišnjeg!