1Horovođi. Psalam Davidov. Čuj, o, Bože, glas moj, žalopojku moju; od strahote protivnika život mi sačuvaj.
2Zakloni me od spletki zlotvora, od halabuke počinitelja zlobe.
3Jezike svoje poput mača oni oštre, odapinju strele svoje — reči zajedljive —
4da iz skrivenih mesta gađaju čoveka bez mane; i najednom gađaju ga i straha nemaju.
5Sokole se među sobom na zle stvari, dogovaraju se da prikriju klopke, pa govore: „Ko će da ih vidi?“
6Spliću nepravdu: „Smislili smo! Spletka je spletena.“ Duboki su čovekova nutrina i srce.
7Ali Bog će ih strelom gađati i najednom ranjeni će biti.
8O svoj jezik sapleće se, zadrhtaće svako ko ih gleda;
9prepašće se sav rod ljudski, objaviće delo Božije i njegovo delo razmatraće.
10Radovaće se pravednik u Gospodu, u njemu će utočište naći, pa će se hvaliti svako srca čestitoga.