1Horovođi, uz žičane instrumente. Davidova poučna pesma. Poslušaj, Bože, molitvu moju; od moje se molbe ne sakrivaj.
2Dobro me počuj i usliši me. Nespokojan sam i smeten u žalopojci svojoj;
3od glasa protivnika, zbog pritiska zlikovca, jer navališe na mene nevolju i u gnevu zamrzeše me.
4U meni je srce moje ustreptalo i smrtni užas na mene je pao.
5Strah i strepnja došli su na mene, jeza me je ophrvala.
6Govorim: „Ko će mi dati krila golubice? Ja bih da odletim i skrasim se.
7Baš daleko ja bih odleteo, skrasio se u pustinji. Sela
8Pohitaću u sklonište svoje, zbog vetra što kovitla i zbog oluje.“
9Smeti ih, Gospode, jezik im rascepi; jer vidim nasilje i sukob u gradu.
10Dan i noć zidine mu obilaze, u njemu su zloba i stradanje.
11U njemu je razaranje, s trgova mu ne nestaju tlačenje i prevara.
12Jer nije neprijatelj taj koji me vređa — ja bih to pretrpeo; ni onaj što me mrzi nije taj koji mi čini šta veliko — od njega bih se ja sakrio;
13već ti — čovek meni ravan — prijatelj moj bliski koji me poznaje;
14sa kim sam se rado savetovao, u Dom Božiji išao u mnoštvu.
15Smrt neka ih zaskoči; u Svet mrtvih neka živi odu, jer je zlo tamo gde borave, u njima samima.
16Ja ću Boga da zazovem i Gospod će da me spase.
17Jadaću se, uzdisaću uveče, ujutro i u podne; i on moj glas čuće.
18Otkupiće u miru dušu moju iz boja protiv mene, jer je mnogo onih što mi se protive.
19Čuće Bog, poniziće ih onaj što stoluje od davnina; Sela one što se ne menjaju i koji se Boga ne boje.
20Svoju ruku diže na one s kojima je u miru, svoj savez raskida.
21Usta su mu meka kao maslo, a rat mu je u srcu; reči su mu od ulja mekše, a ipak su mačevi isukani.
22Na Gospoda tovar svoj prebaci i on će te podržati; pravedniku neće dati nikad da se zatetura.
23A ti ćeš ih, Bože, oboriti u ždrelo, u jamu; krvoloci i varalice ni polovinu svojih dana doživeti neće. A ja se u tebe uzdam.