Psalms 27
1 Davidov. Gospod mi je svetlost i spasenje, koga da se bojim? Gospod je moja tvrđava, od koga da strahujem?
2 Kad na mene navale opaki da mi telo žderu, moji protivnici i dušmani, oni se spotiču i padaju.
3 Pa da i vojska krene protiv mene, moje se srce neće uplašiti. Da se i rat povede protiv mene, i tada ću biti pun pouzdanja.
4 Jedno tražim od Gospoda i za time žudim: da prebivam u Domu Gospodnjem kroz sve dane svog života; da posmatram lepotu Gospodnju, i savet potražim u njegovom Domu.
5 Jer on me sklanja pod senicu svoju u dan nevolje, skriva me u skrovištu svog šatora, na stenu me podiže.
6 Uzvisila se sada moja glava iznad mojih dušmana oko mene: u njegovom šatoru žrtve ću hvale prineti, pevaću Gospodu, pesmom ga slaviti.
7 Čuj, Gospode, glas moj, smiluj mi se, usliši me!
8 Moje me srce upućuje k tebi: „Traži lice moje.“ Tvoje lice tražim, Gospode.
9 Ne krij svoje lice od mene, ne izruči gnevu slugu svoga, ti si uvek bio moja pomoć, ne napuštaj me, ne ostavljaj me, Bože spasenja moga.
10 Ako me napuste i otac i majka, Gospod će me primiti.
11 Uči me, Gospode, svome putu, ravnom me stazom vodi, radi mrzitelja mojih.
12 Ne predaj me volji moga protivnika, jer lažni svedoci ustaju na mene, koji odišu nasiljem.
13 Ja verujem da ću videti dobrotu Gospodnju u zemlji živih.
14 Čekaj na Gospoda: budi jak i odvažna srca, i čekaj na Gospoda.