1Nemoj nama, o, Gospode, nemoj nama, već imenu svome slavu podaj, zbog milosti svoje i istine svoje!
2Zašto narodi da govore: „Taj Bog njihov, gde je?“
3A Bog naš je na nebesima i on čini sve što mu se prohte!
4Srebro su i zlato njihovi idoli, ljudskih ruku delo.
5Sa ustima — a nemi, sa očima — a slepi;
6sa ušima — a gluvi i sa nosem koji ne miriše;
7sa rukama koje ne pipaju, sa nogama koje se ne kreću i sa grlom što ni glas da pusti.
8Takvi će da budu ti što su ih načinili, svi koji se u njih pouzdaju!
9Izrailju, u Gospoda se uzdaj! On im je pomoćnik, on im je štit!
10Dome Aronov, u Gospoda se uzdaj! On im je pomoćnik, on im je zaštitnik!
11Vi što strepite od Gospoda, u Gospoda se uzdajte! On im je pomoćnik, on im je zaštitnik!
12Setio se i nas Gospod! Nek nas blagoslovi, neka blagoslovi dom Izrailjev; neka blagoslovi dom Aronov!
13Blagosloviće one što strepe od Gospoda, kako male tako i velike.
14Umnožio vas Gospod, i vas i decu vašu!
15Blagoslovio vas Gospod, Sazdatelj nebesa i zemlje!
16Nebesa su Gospodnja nebesa, a zemlju je dao potomcima ljudi.
17Preminuli ne slave Gospoda, ni svi što u pokoj idu;
18a mi Gospoda slavimo sada i doveka! Slavite Gospoda!