1Mudrost je kuću svoju sazidala i za nju sedam stubova isklesala.
2Poklala je svoju stoku, vino svoje začinila, svoju trpezu postavila;
3poslala je sluškinje svoje i poziva sa najviših gradskih mesta:
4„Neka ovde svrati ko god je lakoveran!“ A bezumnome govori:
5„Dođite, jedite moju hranu i pijte vino koje sam začinila!
6Okanite se lakoverja i živećete, napredujte razumnim putem.“
7Sramotu na sebe navlači ko podsmevača savetuje, sebi škodi onaj ko kori zlikovca.
8Ne prekorevaj podsmevača da te ne bi zamrzeo, prekorevaj mudrog i voleće te.
9Reci mudrom i biće mudriji, pouči pravednoga i učeniji će biti.
10Mudrost otpočinje bogobojaznošću i znanje poznavanjem Svetog.
11Sa mnom će se dani tvoji umnožiti i godina tvog života biće mnogo.
12Ako si mudar, mudar si za svoje dobro, a ako si podsmevač, to ti je na teret.
13Bezumlje je žena goropadna, lakoverna i ničem poučena.
14Ona sedi na vratima svoje kuće, na gradskim uzvišenjima,
15dovikuje onima što putem prolaze i stazama svojim pravo idu:
16„Neka ovde svrati ko god je lakoveran!“ A bezumnome govori:
17„Slatke li su ukradene vode, ukusan li je hleb iz potaje!“
18Ali on ne zna da su tamo pokojnici, da su njene zvanice u dubinama Sveta mrtvih.