1Sine moj, pazi na moju mudrost i poslušaj dobro razboritost moju,
2domišljatost da očuvaš i usta da ti očuvaju znanje.
3Jer sa usana bludnice med curi, zavodljive reči mekše od ulja.
4Ali na kraju je kao pelen gorka i oštra kao mač dvosekli.
5Noge joj silaze u smrt, do Sveta mrtvih noge joj dopiru.
6Ona ne mari za put života, staze joj vrludaju, a ona to ne zna.
7Zato me poslušajte, deco, i ne odstupajte od onoga što vam kazujem.
8Zaobiđi je nadaleko i ne primiči se ulazu njene kuće,
9da ne bi drugima dao obraz svoj i okrutnom čoveku godine svoje;
10da tuđinci ne bi ispili ti snagu i trud ti ostao u kući tuđina;
11da ne bi kukao na svome svršetku kada ti propadne i telo i zdravlje.
12I ti ćeš reći: „Kako sam mrzeo opomenu, dok mi je srce preziralo ukor.
13Nisam slušao glas svoga učitelja, nisam poslušao vaspitače svoje.
14Umalo nisam pao u svakojako zlo usred zbora i usred zajednice.“
15Pij vodu sa svoga bunara, žubor vodu sa izvora svoga.
16Zar će se razlivati izvori tvoji po poljima i potoci vode po trgovima?
17Neka oni budu samo tvoji, a ne tuđinaca što su sa tobom.
18Da je blagosloven izvor tvoj! Radovao se ti sa ženom mladosti svoje!
19Ona ti je košuta voljena i srna mila. Naslađuj se uvek grudima njenim, ljubavlju njenom se opijaj stalno.
20Zašto bi se opijao, sine moj, sa preljubnicom i grlio nedra tuđe žene?
21Jer su svi čovekovi putevi pred Gospodnjim očima i on ih odmerava.
22Pokvarenjaka će porobiti krivice njegove, biće sputan vezama njegovog greha.
23I umreće, jer nije imao odgoj, zastraniće zbog veličine svoje budalaštine.