Proverbs 29
1 Kada tvrdoglavi još više otvrdoglavi uprkos karanju, slomiće se nenadano i neće mu biti leka.
2 Kad se množe pravednici, narod se raduje, a kad zlikovac zavlada, narod uzdiše.
3 Oca svog raduje čovek koji voli mudrost, a s bludnicom ko se druži, imetak svoj ruži.
4 Car po pravdi zemlju gradi, a gramzivi tlačitelj je razgrađuje.
5 Čovek što laska bližnjem svome mrežu širi nogama njegovim.
6 U grehu je zamka zlikovačka, a pravednik kliče i veseli se.
7 Pravednik razume slučaj siromaha, a nepravednik za tu stvar ne mari.
8 Podsmevači grad razjare, a mudri stišavaju gnev.
9 Kad se mudar čovek sudi s čovekom nemudrim, ljutio se ilʼ smejao, počinka mu nema.
10 Krvnici mrze čoveka bez mane, a pravedni mu dušu štite.
11 Svu ćud svoju istresa bezumnik, a mudar se povlači i stišava.
12 Vladar koji sluša laži imaće za sluge sve same zlikovce.
13 I siromahu i tlačitelju jedno je zajedničko: obojici Gospod prosvetljuje oči.
14 Doveka će stajati presto cara što ubogom sudi po istini.
15 Šiba prekora donosi mudrost, a dete raspušteno sramoti svoju majku.
16 Kad se zlobnici umnožavaju, umnožavaju se i gresi, ali će pravednici gledati njihovu propast.
17 Opomeni svoga sina i doneće ti spokoj, i doneće radost duši tvojoj.
18 Gde viđenja nema, narod se razuzda; a kako je blagosloven čovek što se pouke drži!
19 Rečima se ne popravlja sluga, jer ako ih i razume, on se ne odaziva.
20 Vidiš li čoveka brzopletog u govoru? Više je nade za bezumnog nego za njega.
21 Ko svom sluzi od malena povlađuje za nevolju kraj mu sprema.
22 Razjareni svađu započinje, goropadni obiluje gresima.
23 Bahatost unižava čoveka, a ponizni zavređuje čast.
24 Ko se druži sa lopovom mrzi dušu svoju, jer on čuje kletvu, ali je prećuti.
25 Strah čoveku zamku postavlja, a zbrinut je onaj što se u Gospoda uzda.
26 Mnogi traže vladarevu naklonost, ali od Gospoda je pravda za čoveka.
27 Nepravednik je mrzak pravednicima, a zlobnicima je mrzak čovek čestitog života.