1Kad sa vladarom sedaš da jedeš pažljivo razmotri šta je pred tobom;
2nož ćeš staviti pod grlo svoje ako si alav.
3Ne žudi za njegovim đakonijama, jer je to varljiva hrana.
4Ne napinji se da stekneš bogatstvo i svoje se pameti prođi.
5Pustiš li na njega oči svoje, gle njega nema, jer je sebi načinilo krila poput orla, što se vine u nebesa.
6Ne jedi hranu samoživca, ne poželi đakonije njegove.
7Jer kako se on u sebi preračunava, baš je takav kada ti kaže — „Jedi i pij!“ — a srce mu nije s tobom.
8Izbljuvaćeš zalogaj koji si pojeo, proćerdaćeš sve ljubazne reči svoje.
9Ne govori ušima bezumnog, jer će prezreti poruku tvojih reči.
10Ne pomiči drevni međaš, ne zalazi u njive siročadi.
11Jer je jak njihov Otkupitelj, odbraniće njihov slučaj od tebe.
12Srce svoje predaj opomeni, svoje uši poučnim rečima.
13Ne uskraćuj kaznu detetu, jer neće da umre ako ga i udariš šibom.
14Tuci ga šibom i dušu mu od Sveta mrtvih spasi.
15O, moj sine, ako ti je srce mudro i moje se srce raduje;
16raduje se nutrina moja, kad ti usne čestito govore.
17Nek ti srce grešnicima ne zavidi, u bogobojaznosti ti povazdan budi.
18Nema sumnje, budućnost postoji, tvoja nada neće propasti.
19Sine moj, poslušaj i mudar budi, svoje srce ti na put usmeri.
20Ne druži se sa onima što se vinom opijaju, sa onima koji žderu meso.
21Jer, osiromašiće i pijanica i izelica, mamurluk će ih obući u dronjke.
22Slušaj oca svoga što te je rodio, majku svoju ne preziri ni kada ostari.
23Istinu kupuj i ne prodaji mudrost, prekor i pouku.
24Jako se raduje otac pravednog sina, ko je rodio mudrog sina uživa u njemu.
25Neka se raduju i otac tvoj i majka tvoja, neka se veseli ona koja te je rodila.
26Srce mi svoje daj, sine moj, i neka ti oči počivaju na putevima mojim.
27Jer bludnica je duboka jama, tuđinka je uzano ždrelo.
28Ona je ko lopov što vreba iz potaje i među muškarcima umnožava neverne.
29Ko to kuka? Ko to ječi? Ko se svađa? Ko to prigovara? Ko ima rane bezrazložne i kome su zakrvavljene oči?
30Onima što se izležavaju kraj vina, onima što idu da probaju vino izmešano.
31Ne gledaj vino dok se rumeni, dok se svetluca u čaši, dok lagano klizi.
32Kao zmija na kraju ujeda, kao otrovnica ubada.
33Čudne će prizore da vide oči tvoje i srce govoriće ludorije.
34Bićeš kao onaj što leži usred mora, kao onaj što leži navrh jarbola.
35I reći ćeš: „Udarili su me, a bolestan nisam, tukli su me, osetio nisam. Kada ću se probuditi da ponovo potražim piće?“