1Ko voli opomenu voli znanje, a prostak je ko prezire ukor.
2Dobar čovek dobija Gospodnju naklonost, a on proklinje čoveka koji pravi spletke.
3Pokvarenošću se niko neće učvrstiti, a koren je pravednika nepokolebiv.
4Čestita je žena kruna mužu svome, a žena raskalašna mu je kao trulež u kostima.
5Pravedni su naumi pravednika, a saveti pokvarenih su obmana.
6Reči zlih ljudi krv vrebaju u zasedi, a čestiti se ustima svojim oslobađaju.
7Zlikovci se ruše i više ih nema, a dom pravednika istrajava.
8Čovek se ceni prema razboritosti svojoj, a srce pokvarenjaka biće prezreno.
9Bolji je neugledan čovek, a sa slugom, nego onaj što uzdiže sebe, a nema da jede.
10Pravednik se brine i za dobro svojih životinja, a zlobnici su okrutni i kad se smiluju.
11Izobilje hrane ima onaj koji svoju zemlju radi, a šupljoglavac teži bezvrednim stvarima.
12Zlobnik žudi za zlim plenom, a koren pravednika je plodonosan.
13Zlobniku je zamka u grehu usana, a pravednik se kloni nevolje.
14Čovek se nasiti dobra plodom usta svojih i vrati mu se sve što rukama radi.
15Bezumnik smatra da živi ispravno, ali je mudar onaj ko sluša savet.
16Bezumnikov se gnev odmah prepozna, a ko je obazriv pokriva sramotu.
17Kad verni svedok svedoči, on objavljuje pravdu, a lažljivi svedok obmanjuje.
18Ima ljudi koji govore nesmotreno kao da bodu mačem, a jezik mudrih leči.
19Istinoljubiva usta će doveka utvrđena biti, a lažljivi jezik će nestati dok trepnem.
20Obmana je u srcu onih što smišljaju zlo, a radost sleduje one što zovu na mir.
21Pravednika ne snalazi nikakva nevolja, a zlikovci su puni nemira.
22Lažljive su usne odurne Gospodu, a milina su mu istinotvorci.
23Obazriv čovek ne otkriva znanje, a srce budalastih razglašava bezumlje.
24Ruka marljivih ljudi će vladati, a lenština mora da robuje.
25Srce što strepi povija čoveka, a dobra reč ga vedri.
26Pravednik bira sebi prijatelja, a nepravednike zavodi put njihov.
27Nema pečenja za lenštinu, čoveku je blago marljivost njegova.
28Život je na putu pravednosti i nema smrti na njenoj stazi.