Philippians 2
1 Ako ste, dakle, primili ikakvu utehu po Hristu, ikakvo ljubavlju prožeto ohrabrenje, ako imate ikakvo zajedništvo sa Duhom, ako ste primili ikakvo milosrđe i saosećanje,
2 ispunite me, onda, radošću: svoj um usmerite na isto, imajte istu ljubav, budite jednodušni, na jedno misleći.
3 Ništa ne činite radi sebičnog isticanja, niti iz bezvrednog častoljublja, nego u poniznosti smatrajte jedni druge većim od sebe.
4 Ne gledajte samo na vlastitu korist, nego svako da gleda i na korist drugih.
5 U sebi nosite istu misao koju je Hristos Isus nosio:
6 On, po obličju Bog, nije smatrao da biti jednak Bogu, jeste plen koji treba otimati,
7 nego je lišio sebe časti, uzevši obličje sluge, postavši sličan ljudima. Kao čovek se pojavi,
8 te ponizi sebe samog, i posta poslušan do smrti, do smrti na krstu.
9 Bog ga zato preuzvisi, i darova mu ime, ime koje je nad svakim imenom,
10 da se pred imenom Isusovim, svako koleno prikloni, onih na nebu, na zemlji, i pod zemljom,
11 i da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod, na slavu Boga Oca.
12 Shodno tome, voljeni moji, vi koji ste uvek bili poslušni, ne samo u mome prisustvu, nego još više sad, u mom odsustvu, sa strahom i trepetom sprovodite u delo svoje spasenje.
13 Bog je, naime, taj koji čini u vama da želite i činite ono što je njemu ugodno.
14 Sve činite bez gunđanja i raspravljanja,
15 da budete bez mane i čisti, neokaljana deca Božija usred iskvarenog i izopačenog naraštaja, među kojima svetlite kao zvezde u svemiru,
16 čvrsto držeći reč života, da bih se ponosio u dan Hristov, da nisam uzalud trčao, niti se uzalud trudio.
17 No, ako se i prinosim kao žrtva izlivnica za vas u službi vaše vere, radostan sam i radujem se sa svima vama.
18 Tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom.
19 Nadam se u Gospodu Isusu da ću vam uskoro poslati Timoteja, da se i ja ohrabrim kada saznam kako ste vi.
20 Nemam, naime, nikog toliko bliskog sebi ko bi se tako valjano brinuo o vašim potrebama.
21 Jer svi traže svoje, a ne ono što pripada Hristu Isusu.
22 Ali vi znate za njegovu prokušanost, da je, kao dete sa ocem, zajedno sa mnom služio u naveštavanju Radosne vesti.
23 Nadam se, dakle, da ću vam njega poslati čim vidim kako stoje stvari sa mnom.
24 Uveren sam u Gospodu da ću uskoro i ja lično doći.
25 Ipak, smatram za potrebno da vam pošaljem Epafrodita, mog brata, saradnika i saborca, koji je od vas poslan da mi se nađe u potrebama.
26 Jer, on je čeznuo za svima vama i bio uznemiren što ste čuli da je bolestan.
27 I zaista je tako oboleo da je skoro umro, ali Bog mu se smilovao, i ne samo njemu, nego i meni, da mi ne dođe žalost na žalost.
28 Utoliko više želim da ga pošaljem, da biste se obradovali kada ga vidite, i da bih ja manje brinuo.
29 Primite ga, stoga, sa svom radošću i cenite takve.
30 Jer on je radi Hristovog dela skoro umro, izloživši svoj život pogibelji da nadopuni ono u čemu mi vi niste mogli poslužiti.