1Marija i Aron su počeli da govore protiv Mojsija zbog kušanske žene koju je oženio; jer je uzeo za ženu Kušanku.
2Rekli su: „Zar je Gospod govorio samo preko Mojsija? Nije li govorio i preko nas?“ Gospod je to čuo.
3A Mojsije je bio veoma ponizan čovek, najponizniji čovek na zemlji.
4Gospod odmah reče Mojsiju, Aronu i Mariji: „Dođite, vas troje, u Šator od sastanka!“ Njih troje odu.
5Gospod siđe u stubu od oblaka, pa stade na ulaz od Šatora i pozva: „Arone i Marija!“ Oni stupe napred.
6Gospod reče: „Čujte moje reči: kad se među vama nađe prorok Gospodnji, ja mu se objavljujem u viđenju i govorim mu u snu.
7Ali sa mojim slugom Mojsijem nije tako; on je veran Bogu nad celim domom.
8Ja mu progovaram licem u lice, u zbilji, a ne u zagonetkama; on gleda obličje Gospodnje. Kako se, onda, ne bojite da govorite protiv moga sluge Mojsija?“
9Gospod planu svojim gnevom na njih i ode.
10Kada se oblak podigao sa Šatora, a ono, Marija ogubavela, bela kao sneg. Aron se okrenuo prema Mariji, kad gle, ona gubava.
11Tada Aron reče Mojsiju: „Molim te, moj gospodaru, nemoj nas kazniti za greh koji smo počinili u svojoj ludosti!
12Ne daj da ona bude kao mrtvo dete, koje izađe iz majčine utrobe s već napola raspadnutim telom!“
13Tada je Mojsije zavapio Gospodu i rekao: „O, Bože, molim te, isceli je!“
14Gospod reče Mojsiju: „Da joj je otac pljunuo u lice, ne bi li nosila svoju sramotu sedam dana? Neka bude odvojena izvan tabora sedam dana, a onda neka opet bude priključena.“
15Tako je Marija bila odvojena izvan tabora sedam dana. Narod nije polazio dok Marija nije bila ponovo priključena.
16Posle toga je narod otišao iz Asirota, i utaborio se u Faranskoj pustinji.