1Tih dana ponovo se okupilo veliko mnoštvo ljudi. Kako narod nije imao šta da jede, Isus pozva k sebi svoje učenike, i reče im:
2„Žao mi je ovog naroda, jer, evo, ima već tri dana od kako su sa mnom, a nemaju šta da jedu.
3Ako ih pošaljem gladne kući, malaksaće uz put, jer neki od njih su došli izdaleka.“
4Učenici mu rekoše: „Može li neko u ovoj pustinji da nađe dovoljno hrane za sav ovaj narod?“
5Isus ih upita: „Koliko hlebova imate?“ Oni mu rekoše: „Sedam.“
6Isus tada zapovedi narodu da poseda po zemlji. Zatim je uzeo sedam hlebova i zahvalio Bogu. Onda je razlomio hlebove i dodavao ih svojim učenicima, a oni su ih delili narodu.
7A imali su i nešto riba. Onda je izrekao blagoslov i rekao učenicima da ih podele.
8Narod je jeo i nasitio se, a učenici su pokupili sedam kotarica preostalih komada.
9Bilo je tu oko četiri hiljade muškaraca. Onda ih je otpremio.
10Potom je Isus ušao u brodić sa svojim učenicima i otišao u krajeve oko Dalmanute.
11Neki fariseji pristupiše Isusu i počeše da raspravljaju sa njim. Iskušavali su ga, tražeći od njega znak s neba.
12Isus uzdahnu iz dubine duše i reče: „Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista vam kažem: ovaj naraštaj neće dobiti takav znak.“
13On ode od njih i ponovo se ukrca u lađicu, te ode na drugu obalu jezera.
14Učenici su zaboravili da ponesu hleb, osim jednog komada koji su imali sa sobom na lađici.
15Isus ih upozori: „Čuvajte se kvasca farisejskog i kvasca irodovskog!“
16A oni su raspravljali među sobom: „ Ovo je rekao jer nismo poneli hleb.“
17A on, znajući šta misle, reče im: „Šta raspravljate među sobom kako nemate hleba? Zar još ne razumete? Zar još uvek ne shvatate? Zar vam je okorelo srce?
18Oči imate, a ne vidite, uši imate, a ne čujete. Zar se ne sećate?
19Koliko punih kotarica preostalog hleba ste sakupili kada sam pet hlebova razdelio na pet hiljada?“ „Dvanaest“ — odgovoriše mu.
20„A koliko ste punih košara preostalog hleba sakupili kada sam pet hlebova razdelio na četiri hiljade?“ — upita ih Isus. „Sedam“ — odgovoriše mu.
21Onda im Isus reče: „Zar još uvek ne razumete?“
22Došli su u Vitsaidu. Neki ljudi su pred Isusa doveli jednog slepog čoveka. Molili su ga da ga dotakne.
23Isus uze slepog čoveka za ruku i izvede ga izvan sela, pljunu mu u oči, stavi svoje ruke na njega i upita ga: „Vidiš li nešto?“
24On pogleda i reče: „Vidim ljude. Izgledaju mi kao drveće koje se kreće.“
25Isus ponovo stavi svoje ruke na njegove oči. Čovek je progledao, vratio mu se vid, i sve je video jasno.
26Isus ga zatim posla njegovoj kući rekavši mu: „U selo nikako da nisi ušao!“
27Isus i njegovi učenici odoše u sela oko Kesarije Filipove. Na putu je upitao svoje učenike: „Šta govore ljudi: ko sam ja?“
28Oni mu odgovoriše: „Jedni kažu da si Jovan Krstitelj, drugi da si Ilija, a treći, opet, da si jedan od proroka.“
29Isus ih upita: „A šta vi kažete: ko sam ja?“ Petar odgovori: „Ti si Hristos.“
30Isus ih je opomenuo da nikome ne govore o njemu.
31Tada je počeo da ih uči: „Sin Čovečiji mora mnogo da propati. Njega će odbaciti starešine, vodeći sveštenici i znalci Svetog pisma. Biće ubijen, ali će uskrsnuti posle tri dana.“
32Otvoreno im je govorio o tome. Tada mu je prišao Petar i počeo da ga prekoreva.
33Isus se okrenu i, pogledavši svoje učenike, ukori Petra: „Odlazi od mene, Satano, jer tvoje umovanje nije Božije, već ljudsko.“
34Isus je tada okupio narod i svoje učenike i rekao im: „Ko hoće da ide za mnom, neka se odrekne sebe samog i neka uzme svoj krst, pa neka me sledi.
35Jer, ko hoće da spase svoj život, izgubiće ga, a ko izgubi svoj život radi mene i Radosne vesti, spasiće ga.
36Šta vredi čoveku da zadobije i sav svet, a životu svom naudi?
37Šta može čovek dati u zamenu za svoj život?
38A ko se zastidi mene i mojih reči pred ovim preljubničkim i grešnim naraštajem, i Sin Čovečiji će se postideti njega kada bude došao u slavi svoga Oca i sa svetim anđelima.“