Luke 4
1 Isus se, ispunjen Svetim Duhom, vratio sa Jordana i Duh ga je vodio po pustinji.
2 Tamo ga je đavo iskušavao četrdeset dana. Pošto za to vreme nije ništa jeo, na kraju je ogladneo.
3 Tada mu đavo reče: „Ako si Sin Božiji, reci ovom kamenu da postane hleb.“
4 Isus mu reče: „ U Pismu je napisano: ’Neće čovek živeti samo od hleba.’“
5 Đavo ga odvede na neko visoko mesto i u trenu mu pokaza sva svetska carstva,
6 rekavši mu: „Daću ti vlast nad svim ovim carstvima i svu njihovu slavu, jer je to meni predato i ja ga dajem kome hoću.
7 Sve će ovo biti tvoje, samo ako se pokloniš preda mnom.“
8 Isus mu odgovori: „ U Pismu je napisano: ’Gospodu Bogu svome klanjaj se, i njemu jedinom služi.’“
9 Onda ga je đavo odveo u Jerusalim, postavio ga na vrh hrama i rekao mu: „Ako si Sin Božiji, baci se sa ovoga mesta dole
10 jer je napisano: ’On će zapovediti svojim anđelima da te čuvaju.’
11 I: ’Oni će te poneti na svojim rukama, da nogom ne bi o kamen zapeo.’“
12 Isus mu odgovori: „I ovo piše: ’Ne iskušavaj Gospoda, Boga svoga.’“
13 Kad je završio sa svakim iskušenjem, đavo ga je ostavio za neko vreme.
14 Isus se vratio u Galileju u sili Duha, i glas o njemu se raširio po celom onom kraju.
15 A Isus je poučavao po njihovim sinagogama, i svi su ga hvalili.
16 Došao je i u Nazaret, gde je odrastao. U subotu, po svom običaju, ode u sinagogu. Ustao je da čita iz Svetog pisma.
17 Dali su mu Knjigu proroka Isaije. On razvije svitak i nađe mesto gde piše:
18 „Duh je Gospodnji nada mnom; on me je pomazao da javim Radosnu vest poniznima. On me posla da navestim sužnjima oslobođenje, a slepima povratak vida, da oslobodim potlačene
19 i da najavim godinu pomilovanja Gospodnjeg.“
20 Onda je zamotao svitak knjige, vratio je poslužitelju i seo. Oči sviju u sinagogi bile su uprte u njega.
21 Zatim reče pred svima: „Danas su se, na vaše uši, obistinile ove reči Pisma.“
22 Svi su potvrđivali i divili se umilnim rečima koje su silazile sa njegovih usana. Govorili su: „Nije li on Josifov sin?“
23 A Isus im reče: „Vi ćete mi svakako reći ovu poslovicu: ’Lekaru, izleči samoga sebe. Učini i ovde u svom zavičaju čuda za koja smo čuli da si ih učinio u Kafarnaumu.’“
24 Isus nastavi: „Zaista vam kažem: nijedan prorok se nije proslavio u svom zavičaju.
25 Budite uvereni da je bilo mnogo udovica u vreme proroka Ilije u Izrailju, kad nebo nije davalo kišu tri godine i šest meseci i kad je nastala glad u celoj zemlji.
26 Ipak, Bog je poslao Iliju samo udovici u Sarepti sidonskoj.
27 A u vreme proroka Jeliseja bilo je u Izrailju mnogo gubavaca, ali nijedan nije bio izlečen od gube, osim Namana Sirca.“
28 Svi u sinagogi uskipeše od besa na ove reči.
29 Onda se podignu i odvedu ga izvan grada do ruba brda na kome je njihov grad sagrađen, s namerom da ga bace dole.
30 Ali Isus prođe između njih i ode.
31 Zatim je sišao u Kafarnaum, grad u Galileji. Tamo je subotom poučavao narod.
32 Ljudi su bili zadivljeni njegovim učenjem, jer je njegova poruka imala silu.
33 U sinagogi je bio neki čovek opsednut nečistim duhom. On kriknu veoma glasno:
34 „Hej, šta ti imaš sa nama, Isuse Nazarećanine?! Ja znam ko si ti: sveti Božiji poslanik!“
35 Isus mu pripreti i zapovedi: „Ućuti i izađi iz čoveka!“ Zli duh obori čoveka na zemlju pred svima, te izađe iz njega ne naudivši mu.
36 Ljudi su se našli u čudu, govoreći jedan drugom: „Kakvo je ovo učenje? On vlašću i silom zapoveda nečistim duhovima i oni izlaze!“
37 Glas o Isusu raširio se po celom tom kraju.
38 Otišavši iz sinagoge, došao je u Simonovu kuću. Pošto je Simonovu taštu svladala jaka groznica, zamole Isusa da joj pomogne.
39 Isus se nadneo nad njom i naredio da groznica prestane. Groznica je prestala a tašta je zatim ustala i posluživala ih.
40 Kada je sunce bilo na zalasku, narod je pred njega doveo svoje nemoćne, koji su bolovali od raznih bolesti. Isus je položio svoje ruke na svakoga od njih i izlečio ih.
41 I zli duhovi su iz mnogih izlazili, vičući „Ti si Sin Božiji!“ On im je onda strogo branio da nikom ne govore, jer su znali da je on Hristos.
42 Kada je svanulo, Isus ode na neko pusto mesto. Međutim, narod ga je tražio. Došli su k njemu i zadržavali ga da ne ode od njih.
43 Isus im reče: „Treba i drugim gradovima da propovedam Radosnu vest o Carstvu Božijem, jer sam zbog toga poslat.“
44 I tako je propovedao po judejskim sinagogama.