1Ali Gospod posla veliku ribu da proguta Jonu. Jona je bio u utrobi ribe tri dana i tri noći.
2Tada se Jona pomolio Gospodu, svome Bogu, iz utrobe ribe.
3Rekao je: „Iz nevolje svoje prizvah Gospoda i on mi je odgovorio, iz utrobe Sveta mrtvih zavapih, i ti si čuo glas moj.
4Ti si me bacio u dubine, u središte mora, bujica me opkolila, svi talasi tvoji i vrtlozi preplaviše me.
5Pomislih: ’Oteran sam od tvojih očiju, no, opet ću sveti Dom tvoj gledati.’
6Vode mi dođoše do grla, bezdan me je okružio, trave mi se oko glave spletoše,
7spustih se do temelja gorskih, zauvek se brave zemaljske sklopiše nada mnom, ali ti si podigao iz jame život moj, Gospode, Bože moj.
8Kad mi život na izmaku beše, setih se Gospoda, i molitva mi dopre do Gospoda, do svetoga Doma tvojega.
9Oni što se drže ništavnih idola, milost Božiju sebi uskraćuju.
10Glasom hvalospevnim žrtvu ću ti prineti, što zavetovah, to ću izvršiti. Spasenje je od Gospoda!“
11Tada je Gospod zapovedio ribi, te je ona izbacila Jonu na kopno.