1Hajde, pozivaj! Ko će ti se odazvati? Kome od svetih ćeš da se okreneš?
2Bezumnika ubija bezumlje, a lakovernog satire zavist.
3Lično sam video bezumnika kako se odomaćuje i odmah sam prokleo njegovo gazdinstvo.
4Jer, deca su mu daleko od sigurnosti, ginu na vratima, a nema ko da ih izbavi.
5Letinu njegovu jede ko je gladan, kupi je čak i ispod trnja, dok žedan vreba na njihovo blago.
6Jer šteta ne izlazi iz prašine i iz zemlje ne niče nevolja;
7već se čovek rađa za nevolju ko što u vis vrcaju varnice.
8Ali ja bih da Boga tražim i Bogu svoj slučaj da iznesem;
9njemu, što velike stvari čini, neistraživo mnoštvo čudesa njegovih;
10njemu, koji daje kišu zemlji i koji šalje vodu poljima;
11njemu, koji ponižene na visinu stavlja i žalosne na sigurno diže;
12njemu, koji mrsi naume lukavih i ne daje da im ruke s uspehom posluju.
13Bog nadmudruje mudre njihovim lukavstvom, sunovraćuje savet prepredenih
14koji usred dana pomrčinu sreću i u podne pipaju ko noću.
15Da, Bog spasava od mača iz njihovih usta i siromaha iz ruku jakoga!
16Tad ubogi zadobija nadu, a nepravda zatiskuje usta svoja.
17O, kako je blagosloven čovek koga Bog prekoreva! Zato ne preziri opomenu Svemoćnoga.
18Jer on i rani i zavije; on udara, ali ruke njegove leče.
19Od šest će te nevolja spasti, a i u sedmoj zlo te se neće dotaći.
20U gladi će te spasti, od smrti i od snage mača u ratu.
21Sakriven ćeš biti od šibe jezika i nećeš strepeti od propasti kad stigne.
22Smejaćeš se razaranju i gladi i nećeš strepeti od zemaljskih zveri,
23jer ćeš biti u savezu s kamenjem po polju i zemaljske će zveri biti u miru sa tobom.
24Videćeš da si siguran u šatoru svome, obilazićeš imanje svoje i ništa mu zafaliti neće.
25Videćeš da će ti deca biti brojna, da je tvojih naslednika kao trave po zemlji.
26Jedar ćeš otići u grob, kao što se u pravo vreme sakuplja snop žita.
27Eto, to smo proučili. To je tako. A ti si čuo, pa primeni to na sebe!“