Job 40
1 Gospod još reče Jovu:
2 „Kao muško opaši slabine svoje, da te ja pitam, a ti da mi odgovaraš.
3 Zar bi ti da pravednost moju obezvrediš? Proglasio bi mene krivim da bi sebe proglasio pravim?
4 Imaš li ti ruku ko što je Božija? Glas tvoj da li kao njegov grmi?
5 Hajde, veličanstvom i ugledom ukrasi se, u čast i slavu obuci se!
6 Izlij poplavu srdžbe svoje! Svakog gordog pogledaj i sruši ga.
7 Pogledaj sve gorde, pa ih ponizi; na licu mesta izgazi zle.
8 Zajedno ih u prašinu zatrpaj, preko lica pokrov u grobnici sveži.
9 Tada ću ti ja priznati da desnica tvoja može da te spase.
10 A gle, čudovište behemota koje sam sa tobom zajedno stvorio! On poput vola pase,
11 a vidi mu snage u bedrima njegovim! Sila mu je u trbušnim mišićima.
12 Rep ukruti kao kedar, bedrene mu žile prepletene.
13 Kosti su mu ko cevi bronzane, a udovi ko metalne cevi.
14 On je prvo delo Božijeg stvaranja, Sazdatelj mu njegov sa mačem prilazi.
15 Njemu brda hranu daju, tamo gde se igraju zveri poljske.
16 Ispod lotosa on leži, krije se u trski i močvari.
17 Lotosi ga zaklanjaju senkom, okružen je potočnim vrbama.
18 Gle, podivlja li reka, njega to ne straši; nema straha ni kad Jordan jurne mu u usta.
19 Može li ga iko zgrabiti dok gleda? Može li mu iko njušku probosti kukama?
20 Zar ćeš levijatana udicom da izvučeš i konopcem jezik da mu svežeš?
21 Hoćeš li mu uže kroz nos da provučeš i čeljust mu kukom da probodeš?
22 Hoće li te preklinjati mnogo i umilne pričati ti reči?
23 Zar će savez s tobom da načini? Držaćeš ga doveka ko roba?
24 Igraćeš se sa njim ko sa pticom, povotcem svezati za svoje devojke?
25 Zar će se ortaci cenjkati za njega, na komade podeliti trgovcima?
26 Hoćeš li mu kožu izbosti ostvama i glavu harpunom?
27 Ako ruke na njega položiš — sećaćeš se toga boja, alʼ ga više ponoviti nećeš!
28 Ali, uludo je nadati se tome! Zar čovek ne pada samo kada ga ugleda?