Job 30
1 A sad mi se smeju mlađi od mene, oni čije očeve nisam hteo ni sa psima stada svoga!
2 A i šta bih sa njihovih ruku snagom? Usahla je ta snaga u njima.
3 Sparušeni su od bede i gladi, ti što glođu štagod po pustari, u sumraku, po ruševinama i razvalinama.
4 Oni čupaju slez po čestarima i koren smreke sebi za hranu.
5 Oterani su iz društva, ljudi na njih viču kao na lopova.
6 Eno ih u jarugama potoka, konače po jamama u zemlji i po kamenjarima.
7 Zapomažu među grmljem, skupljaju se u koprivama.
8 Sinovi su bezumnika, soj bezimenih iz zemlje proteranih.
9 A sad sam im pesma rugalica, postao sam priča za njih!
10 Gade me se, stoje izdaleka, ne libe se da me u lice pljunu.
11 Jer Bog je razvezao mog šatora uže, udario me je, a ljudi se na mene razulariše.
12 Meni s desna diže se mladalačka rulja, teraju me da bežim, protiv mene nasipaju bedeme propasti.
13 Ruše mi puteve, uspešno me razaraju i za to im pomoć nije potrebna.
14 Naviru ko kroz širok procep, navaljuju preko razvalina.
15 Nenadane strahote pale su na mene, poput vetra razgone mi dostojanstvo, a moje spasenje nestade ko oblak.
16 Sad se duša moja razlila u meni, jer su me sustigli dani jada.
17 Kosti moje noć probada u meni, bolovi me glođu bez prestanka.
18 Odora se moja izobličila od sile velike, sapela me kao kragna od tunike moje.
19 On me je u blato bacio, sad sam nalik prahu i pepelu.
20 Za pomoć ja tebi vapim, alʼ se ne odazivaš; a kada sam stao, na mene si pažnju obratio.
21 U krvnika moga si se pretvorio, silom ruke svoje si me spopao.
22 Vinuo si me da vetar zajašem, rastapaš me u oluji.
23 Jer ja znam da me u smrt odvodiš, u kuću sastanka svih koji su živi.
24 Ali niko ne pruža ruku svoju ruini, makar da za pomoć vapi u propasti svojoj.
25 Zar ja nisam zaplakao radi nevoljnika? Zar mi duša zajecala nije radi ubogoga?
26 Ali kad sam čekao na dobro, zlo je došlo; kada sam se ponadao svetlu, pristigla je tama.
27 Utroba je moja ustreptala i nije se primirila, dani patnje su me zadesili.
28 Pocrneo hodam, ali ne od sunca; ustajem u zboru i vičem za pomoć.
29 Zbratimljen sam sa šakalima, prijatelj sam nojevima.
30 Pocrnela koža je na meni, od groznice cvokoću mi kosti.
31 Moja lira sad je za kuknjavu, a svirala moja za plač narikača.