Job 27
1 A Jov je nastavio svoje kazivanje ovim rečima:
2 „Živoga mi Boga koji mi je uskratio pravo i Svemoćnog što mi dušu ogorči;
3 dok u meni daha ima i Božijeg duha u mom nosu;
4 usne moje neće govoriti nepravdu, moj jezik neće izustiti obmanu.
5 Daleko od mene bilo da izjavim kako ste u pravu! Dok me ima ne odustajem od svoje čestitosti.
6 Držaću se pravednosti svoje, neću je pustiti; sve dok živim savest moja me zapeći neće.
7 Dušmanin moj neka prođe kao pokvarenjak, kao zlotvor neka prođe onaj što se diže na me.
8 Jer kakva je nada bezbožnika kada je sasečen, kada Bog mu dušu uzme?
9 Čuje li Bog vapaj njegov kad na njega nevolja dođe?
10 Raduje li se Svemoćnome i zove li Boga u doba svako?
11 Ja ću vas poučiti o Božijoj ruci, neću da vam krijem naum Svemoćnoga.
12 Eto, svi vi ste videli ovo, pa zašto onda uludo govorite besmislice?
13 Takva je od Boga sudbina za zlikovca, nasledstvo Svemoćnog što primaju okrutni!
14 Makar i da mu se deca rađaju, za mač se rađaju; potomstvo mu nikad hleba neće biti sito.
15 Preživele će mu pokopati zaraza, a udovice im zakukati neće.
16 Makar da zgrne srebra ko da je prašina, i spremi odeće kao da je zemlja;
17 sve što spremi obući će pravednik, a srebro će da razdeli nedužni.
18 Poput moljca kuću sebi zida, kao da je kolibica što je čuvar pravi.
19 Leći će bogat tad i nikad više, kad oči svoje otvori — ničeg više nema.
20 Nenadane strahote ko bujice odnose ga, oluja ga noću krade.
21 Podiže ga vetar sa istoka, odleteće, svitlaće ga sa mesta njegovog.
22 Sjuriće se na njega, štedeti ga neće dok on bude strmoglavce bežao od ruke njegove.
23 I pljeskaće svojim rukama nad njim, izviždaće ga sa njegovog mesta.