Jeremiah 51
1 Ovako kaže Gospod: „Evo, podižem na Vavilon i na stanovnike Lev-Kamaja vetar što razara.
2 Na Vavilon šaljem tuđince da ih razveju, da opustoše njihovu zemlju. Napašće ih sa svih strana na dan propasti.
3 Neka strelac luk svoj ne zapinje, neka se ne šepuri u oklopu svome. Ne štedite njegove mladiće, izručite kletom uništenju svu vojsku njegovu.
4 Popadaće pobijeni u zemlji haldejskoj i probodeni po njegovim ulicama.
5 Izrailj i Juda nisu udovica zaboravljena od njihovog Boga, Gospoda nad vojskama, makar je njihova zemlja puna greha pred Svecem Izrailjevim.“
6 Bežite iz Vavilona! Svako živu glavu nek spasava da ne nastradate u njegovoj krivici. Jer je vreme Gospodnje osvete. On uzvraća, on će da mu naplati.
7 Čaša zlatna je Vavilon bio u Gospodnjoj ruci, svu je zemlju opijao. Od njenog vina su se napili narodi i zato su se poneli ludo narodi ti.
8 I odjednom je pao Vavilon i razbio se. Kukajte nad njim! Donesite melem za njegovu bol, možda i ozdravi.
9 Lečili smo mi Vavilon, ali nije ozdravio. Ostavite ga! Svako svojoj zemlji neka ide, jer do neba je dospeo njegov sud, do oblaka se uzdigao.
10 A Gospod je za nas pravedna dela učinio. Dođite, objavimo na Sionu delo Gospoda, našeg Boga!
11 Strele naoštrite! Štitove podignite! Na Vavilon je Gospod podigao duh midijskih careva jer hoće da ga razori, jer je Gospodnja osveta, odmazda za njegov Dom.
12 Podignite zastavu protiv zidina Vavilona! Ojačajte stražu, postavite stražare, spremite zasede. Ono što je Gospod naumio, to je i uradio, baš kako je najavio stanovnicima Vavilona.
13 O, ti što živiš kraj mnogih voda i obiluješ bogatstvom, kraj ti je došao i tvoj je dobitak prestao!
14 Gospod nad vojskama se sobom zakleo: „Ispuniću te ljudima kao skakavcima da na tebe pobednički kliču.“
15 On je silom svojom načinio zemlju. Mudrošću svojom on je osnovao vaseljenu i svojom je razboritošću razapeo nebesa.
16 Glas on kada pusti, vode huče na nebesima. On podiže oblake s kraja zemlje, kiši munje daje i izvodi vetar iz svojih riznica.
17 Baš je od svog znanja glup svaki čovek. Zbog idola se svaki zlatar stidi jer su obmana njegovi liveni idoli. Nema daha u njima.
18 Oni su isprazni, tvorevine rugla. Propašće kad dođe vreme za njihovu kaznu.
19 Ne slede Jakovu takvi kao ovi. Jer on je taj koji je sve načinio. Pleme je njegovo nasledstvo, a on se zove Gospod nad vojskama.
20 „Ti si mi malj, ratno oružje; tobom razbijam narode i carstva tobom satirem.
21 Tobom razbijam i konja i njegovog jahača; tobom razbijam kola i njihovog vozača.
22 Tobom razbijam muškarca i ženu; tobom razbijam starca i dete; tobom razbijam mladića i devojku.
23 Tobom razbijam pastira i stado njegovo; tobom razbijam ratara i njegovu zapregu; tobom razbijam gospodara i dostojanstvenika.
24 Naplatiću Vavilonu i svim stanovnicima Haldeje sve njihove opačine koje su počinili na Sionu vama naočigled — govori Gospod.
25 Evo me na tebe, goro što satireš — govori Gospod — koja satireš svu zemlju. Na tebe ću ruku svoju da ispružim, da te svaljam sa litice i od tebe da napravim goru sagorelu.
26 Od tebe neće uzimati ni ugaoni kamen, ni kamen temeljac, jer ćeš biti pustoš doveka — govori Gospod.
27 Podignite zastavu u zemlji! Duvajte u trube među narodima! Spremite protiv njega narode, okupite na njega carstva Ararata, Minije i Ashenasa. Postrojte na njega vojskovođu, dovedite konje čekinjaste kao skakavci.
28 Spremite na njega narode i midijske careve, njihove gospodare, sve njihove glavare i svaku zemlju njihove vladavine.
29 I zemlja će se tresti i uvijati, jer se na Vavilonu ispunjavaju Gospodnje namere, da zemlju vavilonsku pretvori u pustoš nenaseljenu.
30 Prestali su da se bore ratnici Vavilona, ostali su u utvrđenjima i presahnula im je snaga. Postali su kao žene! Domove su im spalili, a vrata polomili.
31 Stiže glasnik za glasnikom, trči vesnik za vesnikom, javlja caru Vavilona: grad su njegov sasvim osvojili;
32 gazove su opkolili, ritove su vatrom popalili i sve ratnike preplašili.“
33 Jer ovako kaže Gospod nad vojskama, Bog Izrailja: „Ćerka vavilonska će biti kao gumno kome je vreme da se omlati. Još malo i za nju će doći vreme žetve.“
34 „Mene je Navuhodonosor, car Vavilona, i proždrao i pomeo. Izložio me je kao posudu praznu, proždrao me kao morska neman. Mojim je dobrima napunio trbušinu svoju, a mene je ojadio.
35 Neka na Vavilon dođe nasilje učinjeno nada mnom i mojom rodbinom — reći će stanovnica Siona. I moja krv na stanovnike Haldeje — reći će Jerusalim.“
36 Zato ovako kaže Gospod: „Braniću te u parnici tvojoj. Osvetiću te! Presušiću more njegovo i izvor mu isušiti.
37 Vavilon će postati gomila kamenja i brlog šakala, ruglo i pustoš u kojoj niko ne živi.
38 Zajedno će rikati kao mladi lavovi, režaće kao lavići.
39 A kada se razdraže daću im njihove gozbe i napiću ih; pa neka slave i spavaju doveka, neka se ne bude — govori Gospod.
40 Odvešću ih kao jagnjad na klanje i kao ovnove i jarce.
41 Kako je porobljen Sisak i uhvaćena slava sve zemlje! Kako je Vavilon postao ruglo među narodima!
42 More se diglo hukom talasa svojih na Vavilon. Prekrilo ga je!
43 Njegovi su gradovi postali pustoš, zemlja osušena, pustara bez ikoga u njima. Tamo neće biti potomaka ljudi.
44 Kazniću Vila u Vavilonu, iz usta ću da mu otmem ono što je progutao. Neće mu ponovo hrliti narodi, a i zidine će vavilonske pasti.
45 Izađite iz sredine njegove, o, narode moj! Svako neka spasava glavu od rasplamtelog gneva Gospodnjeg.
46 Da vam ne klone srce, ne plašite se glasa što se čuje po zemlji. Jer će jedne godine stići jedan glas, pa druge godine drugi glas. A u zemlji će biti nasilje i boriće se vladar sa vladarom.
47 Zato, evo, dolaze dani kada ću da kaznim idole Vavilona; sva će njegova zemlja biti posramljena, a svi njegovi pobijeni će padati usred njega.
48 Klicaće nebesa i zemlja i sve u njima nad Vavilonom, jer sa severa dolaze zatirači — govori Gospod.“
49 Vavilon će pasti zbog pobijenih Izrailjaca kao što su zbog Vavilona padali pobijeni cele zemlje.
50 Idite vi, koji ste pobegli od mača, ne ostajte! Setite se Gospoda tamo daleko, i Jerusalim u srcu nosite.
51 Osramoćeni smo, jer smo čuli za ruglo. Lica nam je pokrila sramota, jer su tuđinci došli u Svetilišta Gospodnjeg Doma.
52 „Zato, evo, dolaze dani — govori Gospod — kazniću njegove idole i po svoj zemlji svojoj roptaće na samrti.
53 U nebesa neka se Vavilon digne, neka se utvrdi u visini u svoj sili svojoj, ali ja šaljem zatirače na njega — govori Gospod.
54 Čujte vapaj iz Vavilona! Razaranje veliko iz zemlje haldejske!
55 Jer Gospod satire Vavilon, vrevu njegovu ućutkuje. I bučaće njegovi talasi kao mnoge vode, galamiće glasovi njihovi.
56 Zatirač dolazi na Vavilon. Porobiće njegove ratnike, polomiće lukove njihove, jer Gospod je Bog koji plaća i sigurno istom merom vraća.
57 Opiću njegove glavare i mudrace njegove, njegove gospodare, dostojanstvenike njegove i njegove ratnike. I zaspaće doveka i buditi se neće — govori Car, Gospod nad vojskama mu je ime.“
58 Ovako kaže Gospod nad vojskama: „Široke zidine Vavilona će srušiti, a vrata njegova visoka će vatrom spaliti. Narodi su radili uzalud, ljudi su za vatru rintali.“
59 Ovo je nalog koji je prorok Jeremija izdao Soraji, Nirijinom sinu i Masijinom unuku, kada je sa Judinim carem Sedekijom otišao u Vavilon, četvrte godine njegove vladavine. A Soraja je bio glavni komornik.
60 Naime, Jeremija mu je u jednu knjigu zapisao sve zlo koje će stići Vavilon, baš sve ove poruke koje su zapisane o Vavilonu.
61 A onda je Jeremija rekao Soraji: „Čim dođeš u Vavilon pazi da naglas pročitaš sve ove reči.
62 Reci: ’O, Gospode! Ti si objavio da ćeš razoriti ovo mesto, da u njemu ne ostane potomaka ljudi ni stoke, već da bude pustoš doveka.’
63 I kada završiš sa čitanjem, veži ovu knjigu za kamen i baci je posred Eufrata.
64 A onda reci: ’Ovako će Vavilon da potone i neće se dići, zbog zla koje donosim na njega! Malaksaće!’“ Ovde se završavaju Jeremijine poruke.