1I sedam će se žena grabiti za jednog čoveka — u dan onaj — i reći će: „O svom trošku ćemo se hraniti; o svom trošku ćemo se odevati. Samo nam daj da tvoje ime nosimo; skini sa nas tu sramotu našu.“
2U dan onaj biće Izdanak Gospodnji na diku i slavu, a zemaljski plod na dostojanstvo i veličanstvo izbavljenima i Izrailju.
3Tako, koji preostane na Sionu i koji preživi u Jerusalimu, zvaće se „sveti“, svako ko je upisan među žive u Jerusalimu.
4Kad Gospodar ljagu spere sa sionskih ćerki, i obriše krv prolivenu posred Jerusalima, duhom suda i duhom očišćenja vatrom;
5tad će Gospod stvoriti nad celom čvrstom gorom sionskom, i nad saborima njenim: oblak i dim danju, sjaj plamena da blešti noću, jer će on, Slava, zaklon povrh svega biti
6i senica kao senka danju od pripeke, štit i utočište od oluje i pljuska.