1Gospode, ti si Bog moj, uzvisujem te, slavim tvoje ime, zato što si ostvario divotu, od davnina smišljenu vernost vernu,
2jer si grad pretvorio u hrpu, naselje utvrđeno u ruševinu; tvrđava tuđinaca više nije grad — doveka se obnoviti neće.
3Tebe zato narod snažni slavi, od tebe se boji grad svirepih plemena,
4a ti si utočište sirotom, utočište ubogom u nevolji njegovoj; ti si sklonište od nepogode, zaklon od žege, jer ćud je svirepih kao nepogoda sa strane;
5kao žega nad sušnim tlom, ti gušiš graju odvratnih, kao žegu senkom oblaka svirepima se prekinulo pevanje.
6A Gospod nad vojskama spremiće na ovoj gori gozbu od sala za sve narode, gozbu od sala, gozbu od vina, od vina odležalog, od moždine masne, od prečišćenog vina odležalog.
7I na ovoj gori on će zderati zastor što sve narode zastire i koprenu što sve puke obavija.
8On će smrt pobedonosno zderati, i Gospodar Gospod će suzu otrti sa lica svakoga, i sramotu će skinuti sa svog naroda po svoj zemlji — zato što je Gospod rekao.
9I govoriće se u dan onaj: „Gle, ovo je Bog naš. Njega smo očekivali i on nas je spasao. Ovo je Gospod kog smo očekivali; kličimo i radujmo se, jer on spasava.“
10Jer ruka Gospodnja počiva na gori ovoj, i Moav će biti izgažen pod njim kao što se slama u đubrištu gazi.
11I širiće ruke svoje posred njega kao što širi plivač kada pliva. I poniziće njegov ponos veštinom ruku njegovih.
12I oboriće na visokoj tvrđavi tvoje zidove, i oboriće ih na zemlju, poniziće ih, baciće ih u prašinu.