1Recite svojoj braći: ’Narode moj!’; i svojoj sestri: ’Pomilovana!’
2Parničite se sa majkom svojom! Sudite se, jer mi ona više nije žena, a ja muž njen nisam. Nek sa lica svoga skine svoje bludništvo i svoje preljube sa grudi svojih,
3da je ne bih skinuo, golotinju njenu razotkrio kao na dan kada se rodila. Pretvoriću je u pustinju, pretvoriću je u zemlju suvu i ubiti žeđu.
4I neću se smilovati na njenu decu, jer su kopilad!
5Njihova je majka bludničila, osramotila se ona što ih je začela. Jer, rekla je: ’Idem ja za svojim ljubavnicima, za onima što mi hranu i vodu daju; što mi daju vunu i lan, ulje i piće.’
6Zato ću, evo, da pregradim njen put trnjem; zidom ću je obzidati da ne nađe svoj put.
7I ona će juriti za svojim ljubavnicima, ali ih neće stići; tražiće ih, ali ih neće naći. Reći će: ’Otići ću, vratiću se svome prvom mužu, jer mi je bilo bolje tada nego sada.’
8Ona ne zna da sam joj ja dao žito i vino, ulje i srebro; ja sam joj umnožio zlato što ga je dala da slije Vala.
9Zato ću sada da uzmem natrag svoje žito u vreme žetve, i svoje vino u doba berbe; skloniću svoju vunu i svoj lan, čime bi pokrila nagost njenu.
10Razotkriću sada njenu nagost na oči njenim ljubavnicima i iz ruku mojih je niko izbaviti neće.
11Ućutkaću sve veselje njenih sabora, njenih mladina, njenih subota i svih njenih praznika.
12Opustošiću njenu lozu i njene smokve, za koje je rekla: ’To je plata moja koju su mi dali ljubavnici moji.’ Pretvoriću sve to u šumu, da ih jedu poljske zveri.
13Sudiću joj ja zbog danâ Vala, kada im je palila tamjan; kada se nagizdala svojim prstenjem i nakitom svojim, kada je otišla za svojim ljubavnicima, a mene je zaboravila — govori Gospod.
14Zato ću je, evo, namamiti; u pustinju odvešću je i blago joj govoriti.
15Vratiću joj ja odande vinograde njene i dolinu Ahor kao vrata nade. Odazvaće se ona s onog mesta, kao kad je bila mlada i kao kada je dolazila iz Egipta.
16Toga ćeš me dana — govori Gospod — zvati: ’Mužu moj’, i nećeš me više zvati: ’Gospodaru moj. ’
17Ukloniću imena Vala iz njenih usta da im ime više nikad ne spomene.
18Toga ću dana za njih sačiniti savez sa poljskim zverima, sa nebeskim pticama i sa gmizavcima. Ukloniću luk, mač i bitku iz zemlje i daću im da bezbrižno leže.
19Veriću te doveka sa sobom; veriću te sa sobom u pravednosti i pravdi, u milosti i milosrđu.
20Veriću te sa sobom u vernosti i poznaćeš Gospoda.
21I ja ću toga dana da poslušam — govori Gospod — da poslušam nebesa, a ona će poslušati zemlju;
22zemlja će poslušati žito i novo vino i sveže ulje. A oni će poslušati Jezrael.
23Posejaću je za sebe po zemlji i smilovaću se Lo-Ruhami, a Lo-Amiju ću reći: ’Ti si moj narod’, a on će reći meni: ’Moj Bog.’“