Hebrews 1
1 Bog je mnogo puta i na mnogo načina govorio našim precima preko proroka,
2 ali u ove poslednje dane progovorio nam je preko Sina, koga je odredio za vlasnika svega, čijim posredstvom je i svet stvorio.
3 On je odsjaj Božije slave, i verni odraz njegovoga bića, on koji sve održava silom svoje reči. Pa pošto izvrši očišćenje greha, sede u nebu s desne strane Boga veličanstvenoga.
4 Tako postade toliko moćniji od anđela, koliko mu Bog dade ime uzvišenije od njihovog.
5 Zar je kome od anđela ikad rekao: „Ti si Sin moj, danas si se meni rodio“, i ponovo: „Ja ću mu biti Otac, a on će mi biti Sin“?
6 A zatim, kad je slao Prvorođenca na svet, reče: „Neka mu se poklone svi anđeli Božiji.“
7 Za anđele, pak, kaže: „On svoje anđele čini vetrovima, i svoje sluge ognjenim plamenovima.“
8 A za Sina kaže: „Tvoj je presto, Bože, u veke vekova! Žezlo je pravde žezlo tvoga carstva.
9 Voliš pravdu, a mrziš nepravdu. Zato te je Bog, tvoj Bog, pomazao uljem radosti, više nego tvoje drugove.“
10 Takođe kaže: „Ti si, Gospode, u početku utemeljio zemlju, i nebesa su delo tvojih ruku.
11 Ona će propasti, ali ti ćeš ostati, i sve će se ishabati kao iznošena odeća.
12 Složićeš ih kao ogrtač, izmeniće se kao odeća. A ti si uvek isti, veku tvome nigde kraja nema.“
13 I kome je od anđela ikad rekao: „Sedi meni s moje desne strane, dok dušmane ne položim tvoje, za tvoje noge postolje da budu“?
14 Nisu li svi anđeli — duhovi poslati od Boga da služe onima koji treba da prime u posed spasenje?