Ezekiel 38
1 Dođe mi reč Gospodnja:
2 „Sine čovečiji, okreni lice prema Gogu, u zemlji Magog, knezu i glavaru Meseha i Tuvala i prorokuj protiv njega.
3 Reci: ’Govori Gospod Bog: protiv tebe sam, Gože, kneže i glavaru Meseha i Tuvala.
4 Ja ću te obrnuti, zakačiću kuke za tvoju čeljust i izvući te sa svom tvojom vojskom, konje i konjanike, sve besprekorno odevene, veliki zbor sa velikim i malim štitovima, sve vične maču.
5 S njima je Persija, Kuš i Fut, svi sa štitovima i pod šlemovima,
6 Gomer, i sve njegove čete, dom Togarmin s krajnjeg severa i njegove čete, mnogi narodi s tobom.
7 Budi pripravan! Spremi se ti i tvoj zbor, oni koji su se skupili oko tebe i budi im čuvar.
8 Bićeš pozvan nakon mnogo dana, doći ćeš, u godinama što dolaze, u zemlju koja se oporavila od mača. Oni će biti skupljeni iz mnogih naroda na gore Izrailjeve, odavno opustošene, narod izbavljen od naroda, koji svi žive u spokojstvu.
9 Dići ćeš se kao oluja, doći ćeš kao oblak što prekriva zemlju, ti, tvoje čete i mnogi narodi s tobom.
10 Govori Gospod Bog: u onaj dan prolaziće ti umom misli, i smislićeš opaki naum.
11 Reći ćeš: „Dići ću se na nebranjenu zemlju, navaliću na miran i spokojan narod, gde svi žive u mestima bez zidina, bez prevornica i vrata,
12 da ugrabim plen i napljačkam što je za pljačku, da okrenem ruku protiv opet naseljenih ruševina i naroda skupljenog iz naroda, naroda koji je stekao stoku i imovinu, i živi usred zemlje.“
13 Pitaće te Sava i Dedan, trgovci iz Tarsisa i svi tarsiski velikaši: „Jesi li došao da ugrabiš plen? Zar si toliki narod sabrao da napljačkaš što je za pljačku, da odneseš srebro i zlato, stoku i imovinu, i da ugrabiš veliki plen?“’
14 Stoga, sine čovečiji, prorokuj i reci Gogu: ’Govori Gospod Bog: neće li ti biti poznato u onaj dan da moj narod Izrailj živi u spokojstvu?
15 Dođi ćeš iz svog mesta s krajnjeg severa, ti i mnogi narodi s tobom, sve jahači na konjima, veliko mnoštvo, silna vojska.
16 Dići ćeš se na moj narod Izrailj kao kad oblak prekrije zemlju. U poslednje dane dovešću te na moju zemlju da me upoznaju narodi kad na njihove oči pokažem svoju svetost na tebi, Gože.
17 Govori Gospod Bog: nisi li ti onaj o kome sam govorio u minulim danima preko mojih slugu, proroka Izrailjevih, koji su u ono vreme godinama prorokovali da ću te dovesti na njih?
18 U ono vreme kad Gog napadne zemlju Izrailjevu — govori Gospod Bog — planuće moj jarosni gnev.
19 U svojoj revnosti, u svom ognjenom besu, objavljujem: u taj dan će veliki zemljotres zadesiti zemlju Izrailjevu.
20 Trešće se preda mnom ribe u moru, ptice na nebu, divlje zveri, svi gmizavci što puze po zemlji, i svi ljudi na zemlji. Gore će se srušiti, grebeni će pasti, a svaki zid će se srušiti do temelja.
21 Pozvaću mač protiv Goga na svim mojim gorama, pa će okrenuti mač jedan na drugoga — govori Gospod Bog.
22 Kazniću ga zarazom i krvoprolićem; pljusak, grad, oganj i sumpor sručiću na njega, na njegove čete i na mnoge narode što su sa njim.
23 Pokazaću svoju veličinu i svoju svetost, i objaviću se pred mnogim narodima. Tada će znati da sam ja Gospod.’