Ezekiel 19
1 A ti izreci naricaljku za izrailjskim knezovima.
2 Reci: ’Šta je bila mati tvoja? Lavica! Među lavovima je ležala, među mladim lavovima mlade je hranila.
3 Kad jednog mladunca othrani, mlad lav od njega postade. Naučio se da plen razdire, pa je ljude stao da proždire.
4 Narodi su za njega dočuli; u njihovu se jamu uhvatio, u lancima ga u Egipat odvedoše.
5 A kad vide da uzalud čeka, i da joj se nada razvejala, ona uze drugoga mladunca, i od njega učini lavića.
6 Među lavovima on je išao, u mladoga je lava izrastao. Naučio se da plen razdire, pa je ljude stao da proždire.
7 Rušio je njihove dvorove, pustošio njihove gradove, Zemlja i svi što u njoj žive, isprazni se od rike njegove.
8 Skupiše se narodi na njega, iz okolnih krajeva dođoše, svoje mreže razapeše nad njim, i uhvati se u jamu njihovu.
9 U lancima ga u kavez metnuše, dovedoše ga caru u Vavilon. U tamnicu su njega bacili, da se rika njegova više ne čuje po gorama izrailjskim.
10 Mati ti je bila kao loza, zasađena kraj obilnih voda. Plodna beše i sa puno lišća, natapana obilnim vodama.
11 Grane su joj bile moćne, svaka beše kao žezlo carsko. Visinom se više krošnji digla, visina joj beše na vidiku sa granama svojim mnogobrojnim.
12 Iščupaše je gnevno, i baciše na zemlju. Osuši je vetar istočni, rod joj bi pokidan, osušen, a moćne grane oganj je proždro.
13 A sada je u pustinji zasađena, u zemlji suvoj i žednoj.
14 Planu oganj iz jednoga pruta, rod joj proždra; Ne osta joj moćna grana, dostojna žezla vladarskog.’“ To je naricaljka, i tako treba da se nariče.