Ezekiel 17
1 Dođe mi reč Gospodnja:
2 „Sine čovečiji, postavi zagonetku i izloži priču domu Izrailjevom.
3 Reci: ’Govori Gospod Bog: veliki orao velikih krila, dugih pera, pun šarolikog perja, dođe na Livan i odnese vrh kedra.
4 Odlomio mu je vrh od mladih grana, odneo ga u zemlju trgovaca, i spustio ga u gradu prodavaca.
5 Uzme on od semena te zemlje i posadi ga u plodnu njivu. Zasadio ga je kraj obilnih voda, postavio ga je kao vrbu.
6 Ono je niklo i postalo bujna loza, niska rasta, koja je pružila granje prema orlu. Koren mu se razvio ispod njega i ono postade loza. Ona je poterala izdanke i pružila mlado granje.
7 Bio je još jedan orao velikih krila i pun perja. I gle, čokot pusti k njemu svoje žile i pruži k njemu svoje grane da bi ga zalivao iz brazda gde je bio zasađen.
8 Bio je zasađen na plodnoj njivi kraj obilnih voda, da bi razvio grane, doneo plod i postao plemenita loza.’
9 Reci: ’Govori Gospod Bog: hoće li napredovati? Neće li mu orao iščupati koren i otkinuti mu plodove, pa će se osušiti sve lišće koje je na njemu izniklo? Osušiće se i neće trebati jaka mišica ni mnogo ljudi da ga iščupaju iz njegovog korena.
10 No, iako je zasađena, hoće li napredovati? Neće li se potpuno osušiti kad ga zahvati vetar istočnjak? Da, osušiće se na brazdama gde je posađen.’“
11 I dođe mi reč Gospodnja:
12 „Reci tom odmetničkom domu: ’Zar ne znate šta to znači?’ Reci: ’Eto, car je vavilonski ušao u Jerusalim, uzeo njegovog cara i njegove knezove i doveo ih u Vavilon.
13 A od carskog roda je uzeo jednog i sa njim sklopio savez i vezao ga zakletvom. Vodeće ljude u zemlji je odveo
14 da carstvo bude slabo, da se ne bi podiglo ponovo, nego da drži savez kako bi opstalo.
15 Međutim, on se pobunio protiv njega i poslao glasnike u Egipat, da nabavi sebi konje i veliku vojsku. Hoće li uspeti? Hoće li se izvući onaj koji tako nešto uradi? Može li se izvući onaj ko krši savez?
16 Života mi moga, govori Gospod Bog: umreće usred Vavilona, u zemlji cara koji ga zacario, čiju je zakletvu odbacio i čiji je savez prekršio.
17 Faraon neće moći da ga spase u bici ni velikom vojskom, ni mnogobrojnim ljudstvom, kad se podignu nasipi i sagrade se borbene kule da se istrebe mnoge duše.
18 Odbacio je zakletvu prekršivši savez; dao je obećanje, a učinio je sve to. Zato se neće izvući.’
19 Stoga govori Gospod Bog: ’Života mi moga, on je prezreo moju zakletvu i prekršio moj savez, i zato ću to svaliti na njegovu glavu.
20 Razapeću nad njim svoju mrežu i uloviće se u moju zamku. Onda ću ga odvesti u Vavilon i tamo ću mu suditi zbog neverstva koje je počinio protiv mene.
21 I svi će njegovi begunci sa svom njegovom vojskom pasti od mača, a koji ostanu raspršiće se na sve strane. Tada ćete znati da sam to ja, Gospod, govorio.’
22 Govori Gospod Bog: ’Ja ću uzeti grančicu s vrha tog visokog kedra i posaditi je; odlomiću grančicu s vrha njegovih mladih grana, i posadiću je na gori visokoj i uzvišenoj.
23 Posadiću je na visokoj gori Izrailjevoj, i pustiće grane, i rodiće, i postaće predivan kedar. Pod njim će prebivati svakojake ptice, i gnezditi se u hladu njegovih grana.
24 I sva će stabla poljska znati da ja, Gospod, snižavam visoko drvo i uzvisujem nisko drvo; da sušim zeleno drvo i činim da ozeleni suvo drvo. Ja, Gospod, to sam rekao, i to ću učiniti.’“