Ezekiel 14
1 Zatim su došli neki od izrailjskih starešina i seli pred mene.
2 I dođe mi reč Gospodnja:
3 „Sine čovečiji, ovi ljudi nose idole u svom srcu i stavljaju pred sebe ono što ih navodi na nepravdu. Zar da im odgovorim na ono što me pitaju?
4 Zato im govori i reci im: ’Govori Gospod Bog: svaki čovek iz izrailjskog doma, koji u srcu nosi svoje idole i pred sebe stavlja ono što ga navodi na nepravdu, pa dođe k proroku, tome ću ja, Gospod, odgovoriti prema mnoštvu njegovih idola,
5 da zadobijem srce doma Izrailjevog koje se otuđilo od mene zbog svih njihovih idola.’
6 Stoga, reci domu Izrailjevom: ’Govori Gospod Bog: pokajte se! Odvratite se od svojih idola i okrenite leđa svim svojim gadostima.
7 Jer, ko god se od doma Izrailjeva i od stranaca koji prebivaju u Izrailju odvrati od mene i postavi idola u svom srcu i stavi pred sebe ono što ga navodi na nepravdu, a onda dođe k proroku da traži savet od mene, tome ću ja, Gospod lično odgovoriti.
8 Okrenuću svoje lice prema tom čoveku učiniću da bude opomena i pouka; istrebiću ga iz svog naroda. Tada ćete znati da sam ja Gospod.
9 A ako bi se prorok prevario, pa saopštio kakvu poruku, to sam ja, Gospod, zaveo tog proroka. Ja ću, onda, ispružiti ruku na njega i istrebiti ga iz svog naroda Izrailja.
10 Obojica će primiti svoju krivicu; krivica će biti ista i za onog koji traži savet, i za proroka
11 Tako dom Izrailjev neće više odstupati od mene, i neće se više skrnaviti svim prestupima. I biće moj narod, a ja ću im biti Bog — govori Gospod Bog.’“
12 I dođe mi reč Gospodnja:
13 „Sine čovečiji, kada mi neka zemlja zgreši tako što učini neverstvo, i ja dignem ruku na nju i presečem joj snabdevanje hlebom, pa pošaljem na nju glad i istrebim iz nje i ljude i stoku,
14 čak i da su u njoj ova trojica: Noje, Danilo i Jov, njihova bi pravednost spasla samo njih — govori Gospod Bog.
15 Ili, ako pustim na tu zemlju divlje zveri da ih ostavljaju bez dece, pa postane pustara gde niko ne prolazi zbog zveri,
16 života mi moga, čak i da su ova trojica u njoj — govori Gospod Bog — ni oni ne bi mogli da spasu svoje sinove i ćerke; samo bi se oni spasli. A zemlja će se pretvoriti u pustaru.
17 Ili, ako pustim mač na tu zemlju i kažem: ’Maču, prođi zemljom i istrebi iz nje i ljude i stoku’,
18 čak i da su u njoj i ova trojica, života mi moga — govori Gospod Bog — ne bi se spasli ni njihovi sinovi i ćerke; samo bi se oni spasli.
19 Ili, ako pošaljem zarazu na tu zemlju i izlijem na nju svoj gnev čineći krvoproliće, da istrebim iz nje ljude i stoku,
20 čak i da su u njoj i ova trojica: Noje, Danilo i Jov, života mi moga — govori Gospod Bog — ne bi se spasli ni njihovi sinovi i ćerke; oni sami bi se spasli zbog svoje pravednosti.
21 Jer, govori Gospod Bog: ’Čak i da pošaljem na Jerusalim svoja četiri strašna suda: mač, glad, divlje zveri i zarazu, da istrebim iz njega i ljude i stoku,
22 u njemu će, ipak, ostati preživeli; njihovi sinovi i ćerke će izaći iz njega. Kada dođu k vama i kad vidite njihove puteve i njihova dela, utešićete se za nevolje koje sam doveo na Jerusalim, za sve što sam doveo na njega.
23 Oni će vas utešiti kad budete videli njihove puteve i njihova dela. Tada ćete znati da sam ja sve to uradio — govori Gospod Bog.’“