Deuteronomy 26
1 A kad dođeš u zemlju koju ti Gospod, Bog tvoj, daje u nasledstvo, i ti je zauzmeš i nastaniš se u njoj,
2 uzmi nešto od prvine svih poljskih plodova koje ti rodi zemlja, koju ti daje Gospod, Bog tvoj, stavi ih u košaru i idi na mesto koje izabere Gospod, Bog tvoj, da tamo nastani svoje ime.
3 Idi k svešteniku koji bude služio u to vreme i reci mu: ’Izjavljujem danas pred Gospodom, Bogom tvojim, da sam ušao u zemlju za koju se Gospod zakleo našim ocima da će nam je dati.’
4 Zatim neka sveštenik uzme košaru iz tvoje ruke i položi je pred žrtvenik Gospoda, Boga tvoga.
5 Ti ćeš na to izgovoriti pred Gospodom, Bogom tvojim: ’Moj je otac bio aramejski lutalica koji je sišao u Egipat i boravio tamo kao stranac sa šačicom ljudi. Tamo je postao narod veliki, moćan i brojan.
6 Ali Egipćani su nas zlostavljali i ugnjetavali, i nametnuli nam težak rad.
7 Tada smo zavapili Gospodu, Bogu naših otaca, i Gospod je čuo naš glas i video naš jad, mukotrpni rad i potlačenost.
8 Gospod nas je izveo iz Egipta moćnom rukom, ispruženom mišicom, velikom strahotom, te znacima i čudima.
9 On nas je doveo do ovog mesta i dao nam ovu zemlju, zemlju kojom teku mleko i med.
10 Sada, evo, prinosim prve plodove zemlje, koju si mi ti, o, Gospode, dao.’ Zatim položi to pred Gospoda, Boga svoga, pa se pokloni pred Gospodom, Bogom svojim.
11 I raduj se zajedno sa Levitom i došljakom u tvojoj sredini za sve dobro što je tebi i tvome domu dao Gospod, Bog tvoj.
12 A kad u trećoj godini, godini desetka, završiš sa izdvajanjem sveg desetka od godišnjeg uroda, i kad ga daš Levitu, strancu, siročetu i udovici, da jedu i da se nasite,
13 reci pred Gospodom, Bogom svojim: ’Uklonio sam iz kuće sve što je posvećeno Gospodu. Šta više, to sam dao Levitu, strancu, siročetu i udovici, prema tvojoj zapovedi koju si mi dao. Nisam prekršio, niti zaboravio, nijednu od tvojih zapovedi.
14 U svojoj žalosti ništa od toga nisam jeo, ništa od toga nisam uklanjao kad sam bio nečist, niti sam išta od toga prinosio mrtvacu. Poslušao sam glas Gospoda, Boga svoga, i učinio onako kako mi je zapovedio.
15 Pogledaj s nebesa, iz svog svetog Prebivališta, pa blagoslovi svoj narod, Izrailj, i zemlju koju si nam dao, zemlju kojom teku mleko i med — kako si se zakleo našim ocima!’
16 Danas ti Gospod, Bog tvoj, zapoveda da vršiš ove uredbe i propise. Drži ih i vrši svim svojim srcem i svom svojom dušom.
17 Danas si izjavio da će Gospod biti tvoj Bog, i da ćeš slediti njegove puteve i držati njegove uredbe i propise, i slušati njegov glas.
18 Danas je Gospod izjavio da si njegov narod, njegova dragocena svojina, kao što ti je obećao, i da ćeš držati sve njegove zapovedi.
19 On će te uzvisiti čašću, imenom i slavom nad svim narodima koje je stvorio; ti ćeš biti narod posvećen Gospodu, Bogu svome, kako je obećao.“