Deuteronomy 10
1 U to vreme mi je Gospod rekao: ’Iskleši sebi dve kamene ploče kao što su bile one prve, pa se popni k meni na goru; napravi i drveni Kovčeg.
2 Ja ću, onda, napisati na pločama reči koje su bile napisane na prvim pločama koje si razbio. Stavi ih u Kovčeg.’
3 Tako sam napravio Kovčeg od bagremovog drveta, isklesao dve kamene ploče, kao što su bile one prve, pa sam se popeo na goru sa dve kamene ploče u rukama.
4 Bog je napisao na pločama ono što je napisao prvi put; deset zapovesti koje vam je Gospod saopštio na gori iz ognja na dan zbora, i predao mi ih.
5 Zatim sam se okrenuo i sišao s gore. Ploče sam stavio u Kovčeg koji sam napravio, kao što mi je Gospod zapovedio, i tamo su još uvek.
6 (Iz Virota koji pripada Jakancima, Izrailjci su nastavili prema Moseri. Tamo je Aron umro i bio sahranjen. Na njegovo mesto su postavili za sveštenika njegovog sina, Eleazara.
7 Odatle su nastavili za Gudgod, a iz Gudgoda za Jotvatu, u zemlju mnogih potoka.
8 U to vreme je Gospod izdvojio Levijevo pleme da nosi Kovčeg saveza Gospodnjeg, da stoji pred Gospodom, da mu služi i da blagosilja u njegovo ime, kao što je to danas.
9 Zato Levi nema svoj deo baštine sa njegovom braćom. Sam Gospod je njegova baština, baš kao što mu je rekao Gospod, Bog tvoj.)
10 Ja sam ostao na gori četrdeset dana i četrdeset noći, kao prvi put. Gospod me je poslušao i ovaj put, te nije hteo da te uništi.
11 Gospod mi reče: ’Spremi se i kreni na put na čelu naroda, da odu i osvoje zemlju za koju sam se zakleo da ću je dati njihovim ocima.’
12 A sad, Izrailju, šta to Gospod, Bog tvoj, traži od tebe? Samo to da se bojiš Gospoda, Boga svoga, da slediš sve njegove puteve, da ga voliš; da služiš Gospodu, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom,
13 i da držiš zapovesti i uredbe Gospodnje, koje ti danas nalažem, za tvoje dobro.
14 Gle, Gospodu, Bogu tvome, pripada nebo, i nebo nad nebesima, te zemlja i sve što je na njoj.
15 Jedino su tvoji oci prionuli Gospodu za srce; on ih je zavoleo i izabrao njihovo potomstvo posle njih između svih naroda, kao što je to danas.
16 Zato obrežite svoje srce i ne ukrućujte više vratove.
17 Jer, Gospod, Bog vaš, je Bog nad bogovima i Gospodar nad gospodarima, Bog veliki, moćni i strašni, koji nije pristrasan, ni podmitljiv.
18 On dodeljuje pravdu siromahu i udovici; voli stranca i daje mu hranu i odeću.
19 Zato volite stranca, jer ste i sami bili stranci u Egiptu.
20 Bojte se Gospoda, Boga svoga, njemu služite i njegovim se imenom kunite.
21 On je tvoja slava i Bog tvoj, koji je učinio za tebe ova velika i strašna dela koja si svojim očima video.
22 Jer, tvoji preci odoše u Egipat sa sedamdeset duša, a sada vas je Gospod, Bog tvoj, razmnožio kao zvezde na nebu.