Daniel 8
1 U trećoj godini vladavine cara Valtasara, meni, Danilu, ukazalo se viđenje nakon onoga koje mi se ukazalo na početku.
2 Gledao sam u viđenju, i dok sam gledao, našao sam se u tvrđavi Susanu, u pokrajini Elamu. U viđenju sam video da sam kraj reke Ulaj.
3 I kako sam podigao oči, ugledao sam jednog ovna sa dva roga kako stoji pred rekom. Oba roga su bila dugačka, ali jedan rog je bio duži od drugog. Taj duži je narastao kasnije.
4 Video sam da ovan bode na zapad, sever i jug. Nijedna životinja nije mogla da mu se odupre, i ništa nije moglo da se izbavi od njega. Radio je šta je hteo, osilio se.
5 Dok sam razmišljao o tome, dođe jarac sa zapada i pređe preko sve zemlje, a da nije dotakao tlo. Jarac je imao veliki rog između očiju.
6 Dođe on do ovna sa dva roga, koga sam video gde stoji pred rekom, i zaleti se na njega silinom svoga gneva.
7 Video sam kako je stigao do ovna, pa ga je razjaren udario i slomio mu oba njegova roga, a u ovnu nije ostalo snage da mu se odupre. Onda ga je bacio na zemlju i izgazio ga; i nije bilo nikoga da izbavi ovna.
8 Jarac se veoma osilio, ali kada je bio na vrhuncu snage, slomio mu se onaj veliki rog; na njegovo mesto su izrasla četiri velika roga prema četiri nebeska vetra.
9 Iz jednog od ovih, iz malog, je izrastao jedan rog koji je veoma narastao prema jugu, istoku i prema Divnoj zemlji.
10 Narastao je sve do vojske nebeske, pa je oborio na zemlju neke od vojske i neke od zvezda, i izgazio ih.
11 Narastao je do samog kneza vojske, oduzeo mu svakodnevnu žrtvu i ponizio mesto njegovog Svetilišta.
12 Osim dnevne žrtve, u pobuni će mu biti predata i vojska. Istinu je bacio na zemlju, i što god je radio pošlo mu je za rukom.
13 Zatim sam čuo jednog sveca kako govori. Tada je drugi svetac rekao onome što je govorio: „Dokle će trajati viđenje o svakodnevnoj žrtvi, o pobuni koja pustoši, i o dopuštenju da se gazi Svetinja i nebeska vojska?“
14 On mi reče: „Dok ne prođe dve hiljade tri stotine večeri i jutara. Tada će se Svetinja obnoviti.“
15 Dok sam ja, Danilo, gledao viđenje i trudio se da ga shvatim, ispred mene stade neko ko je izgledom bio kao čovek.
16 Tada sam začuo ljudski glas iz Ulaja, kako poziva: „Gavrilo, razjasni mu ovo viđenje.“
17 On je došao do mesta gde sam stajao, ali kad je došao, ja sam se prepao i pao na lice. On mi reče: „Razumi, sine čovečiji, da je ovo viđenje za poslednje vreme.“
18 Dok mi je govorio, svladao me je dubok san, dok sam bio s licem na zemlji. No, on me je dotakao, uspravio me gde sam stajao
19 i rekao mi: „Evo, objavljujem ti šta će se desiti na kraju gneva, jer se to odnosi na određeno vreme kraja.
20 Dvorogi ovan koga si video, to su carevi Midije i Persije.
21 Jarac je car Grčke, a veliki rog između njegovih očiju, to je prvi car.
22 Onaj rog što se slomio, pa su na njegovom mestu izrasla četiri nova roga, to su četiri carstva koja će nastati iz njegovog naroda. Ona neće imati njegovu snagu.
23 Kasnije, kada se njihova vladavina okonča, i kada odmetnicima dođe kraj, pojaviće se car oholog izraza lica, koji će biti vešt u lukavstvima.
24 Snaga će mu porasti, ali ne od njegove snage. Besprimerno će pustošiti, uspevaće u svemu što preduzme, i zatiraće silne ljude i sveti narod.
25 Svojom prepredenošću će uspešno odvoditi u zabludu, srce će mu se veoma osiliti, i mnoge će uništiti kad ne očekuju. Ustaće čak i na Kneza nad knezovima, ali će biti uništen bez ljudske sile.
26 Viđenje o večerima i jutrima koje je bilo ispričano je istinito. A ti drži viđenje u tajnosti, jer je za daleka vremena.“
27 Ja, Danilo, bio sam iscrpljen i danima sam bolovao. Zatim sam ustao i obavljao carsku službu. Viđenje me je uznemirilo, ali niko ga nije razumeo.