Acts 24
1 Nakon pet dana u Kesariju je stigao Prvosveštenik Ananija sa nekim starešinama i izvesnim advokatom Tertulom, pa su podneli namesniku tužbu protiv Pavla.
2 Kada su dozvali Pavla, Tertul je počeo da iznosi optužbu: „Tvojom zaslugom uživamo u velikom miru i napretku koji je tvojom brigom nastao na dobro ovog naroda;
3 to mi, uvaženi Felikse, na svaki način i na svakom mestu priznajemo sa dubokom zahvalnošću.
4 No, da ti ne bih više dosađivao, molim te da nas po svojoj dobroti ukratko saslušaš.
5 Ustanovili smo, naime, da je ovaj čovek bundžija, da po celom svetu zameće svađe među Jevrejima i da je vođa nazarejske sekte.
6 Čak je i naš hram pokušao da oskrnavi, ali smo ga mi uhvatili. (Hteli smo da mu sudimo po našem zakonu,
7 ali je došao zapovednik Lisija sa velikom vojskom i silom ga oteo od nas.)
8 Ako ga saslušaš, i sâm ćeš moći da saznaš od njega sve za šta ga mi optužujemo.“
9 Jevreji su ga podržavali potvrđujući da je to istina.
10 Kad mu je namesnik dao znak da uzme reč, Pavle odgovori: „Znajući da si dugo godina sudija ovom narodu, drage volje izlažem svoju odbranu.
11 Sâm možeš da doznaš da nije prošlo više od dvanaest dana od kako sam otišao gore u Jerusalim da se poklonim Bogu.
12 Nikada me nisu zatekli da se svađam s kim u hramu, niti da bunim narod po sinagogama ili u gradu.
13 Zato oni ne mogu da ti dokažu ono za šta me sad optužuju.
14 Ali jedno ti priznajem: prema ovom Putu, koji oni nazivaju sektom, služim Bogu naših otaca i verujem u sve ono što je zapisano u Zakonu i Prorocima.
15 Ja imam istu nadu, koju i oni imaju, da će uskrsnuti i pravedni i nepravedni.
16 Zato se trudim da uvek imam čistu savest pred Bogom i pred ljudima.
17 Posle više godina, vratio sam se u Jerusalim da donesem novčanu pomoć za moj narod i da prinesem žrtve.
18 Tom prilikom su me našli u hramu i tada sam bio obredno čist, ali tu nije bilo ni okupljenog naroda ni buke.
19 To su bili neki Jevreji iz Male Azije; trebalo bi da oni stupe pred tebe i iznesu optužbe protiv mene, ako imaju nešto protiv mene.
20 Ili neka ovi tu sami kažu kakvu su krivicu našli na meni kad sam stajao pred Velikim većem,
21 osim ako se ne radi o onome što sam tada povikao dok sam stajao među njima: ’Zbog uskrsenja mrtvih sudi mi se danas pred vama!’“
22 Tada je Feliks, budući dobro upoznat s ovim Putem, odgodio suđenje rekavši: „Kada dođe zapovednik Lisija, rešiću vaš spor.“
23 Naredio je kapetanu da se Pavle čuva, ali da mu se dâ izvesna sloboda i da se ne brani njegovim prijateljima da mu budu na usluzi.
24 Nekoliko dana kasnije, Feliks je došao u posetu Pavlu sa svojom ženom Drusilom, koja je inače bila Jevrejka. Poslao je da dovedu Pavla koji im je govorio o veri u Isusa Hrista.
25 Dok je Pavle izlagao o pravdi, uzdržljivosti i dolazećem sudu Božijem, Feliksa obuze veliki strah, pa reče: „Idi sad, a kad nađem nešto vremena, pozvaću te.“
26 Pri tom se nadao da će mu Pavle dati novaca; zato ga je češće pozivao i razgovarao s njim.
27 Nakon dve godine, Feliksa je nasledio Porkije Fest. Želeći da zadobije naklonost Jevreja, Feliks je ostavio Pavla u tamnici.