1Kad je bilo vreme da Gospod uzme Iliju u nebo, Ilija i Jelisej su otišli iz Galgala.
2Ilija reče Jeliseju: „Ostani ovde, jer me je Gospod poslao u Vetilj.“ Jelisej mu reče: „Živoga mi Gospoda, i ti da si mi živ, neću te ostaviti.“ Tako odu dole u Vetilj.
3A proročki sinovi, koji su bili u Vetilju, izađu pred Jeliseja i reknu mu: „Zar ne znaš da će Gospod danas uzeti tvoga gospodara od tebe?“ On reče: „I ja znam; tiho.“
4Ilija reče Jeliseju: „Ostani ovde, jer me je Gospod poslao u Jerihon.“ On mu odgovori: „Živoga mi Gospoda, i tako mi ti bio živ, neću te ostaviti.“ I tako odu u Jerihon.
5U Jerihonu proročki sinovi pristupe Jeliseju i upitaju ga: „Zar ne znaš da će Gospod danas uzeti tvoga gospodara od tebe?“ On odgovori: „I ja to znam; tiho.“
6Ilija mu reče: „Ostani ovde, jer me je Gospod poslao na Jordan.“ Jelisej odgovori: „Živoga mi Gospoda, i tako mi ti bio živ, neću te ostaviti.“ Tako su obojica otišla.
7Pošlo je i pedeset od proročkih sinova. Oni su stajali podalje, a njih dvojica su stajali kod Jordana.
8Tada je Ilija uzeo svoj ogrtač, smotao ga, i njime udario po vodi. Voda se razdelila na jednu i na drugu stranu, tako da su njih dvojica prošli po suvom.
9Kad su prošli, Ilija reče Jeliseju: „Traži nešto od mene pre nego što budem uzet.“ On mu reče: „Neka dvostruka mera tvoga duha dođe na mene.“
10Ilija mu reče: „Tražio si tešku stvar; ipak, ako me vidiš kad budem bio uzet od tebe, neka ti bude tako; ako ne budeš video, onda se to neće dogoditi.“
11Dok su oni tako hodali i razgovarali, pojave se ognjene kočije i ognjeni konji i dođu između njih, pa u vihoru odnesu Iliju na nebo.
12Kad je to Jelisej video, povikao je: „Oče moj, oče moj, kočije i konjanici Izrailjevi!“ I nije ga više video. Zatim je uzeo njegov ogrtač i poderao ga na dva dela.
13Onda je podigao Ilijin ogrtač, koji je spao s njega, pa se vratio i stao na obalu Jordana.
14Tada je uzeo Ilijin ogrtač, koji je spao s njega, i udario po vodi. Rekao je: „Gde je Gospod, Bog Ilijin?“ Udario je po vodi i voda se razdelila na jednu i na drugu stranu. Jelisej prođe.
15Proročki sinovi iz Jerihona koji su ga posmatrali izdaleka, rekoše: „Ilijin duh je počinuo na Jeliseju!“ Kad su došli da se sretnu s njim, poklonili su mu se licem do zemlje.
16Tada mu rekoše: „Evo, tvoje sluge imaju pedeset jakih ljudi sa sobom, da idu i potraže tvoga gospodara. Možda ga je Duh Gospodnji bacio na neku planinu, ili u neku dolinu.“ On reče: „Ne šaljite ih.“
17Oni su tako navalili na njega, da mu je bilo neprijatno. Onda im je rekao: „Pošaljite ih.“ Poslali su pedeset ljudi, koji su tražili tri dana, ali ga nisu našli.
18Kad su se vratili k njemu, koji je ostao u Jerihonu, on im reče: „Zar vam nisam rekao da ne idete?“
19Ljudi iz grada rekoše Jeliseju: „Kao što moj gospodar vidi, grad je dobar za život, ali je voda loša, a zemlja jalova.“
20Jelisej reče: „Donesite mi novu činiju.“ Oni mu donesoše.
21On ode do izvora, baci u njega soli i reče: „Govori Gospod: ’Isceljujem ovu vodu, da od nje više ne dođe ni smrti ni jalovosti.’“
22Voda je postala zdrava sve do danas, prema reči koju je rekao Jelisej.
23Odande je otišao u Vetilj. Dok je hodao putem, iz grada su izašli neki mali dečaci i rugali mu se govoreći: „Penji se, ćelo! Penji se, ćelo!“
24On se okrenuo, pogledao ih i prokleo ih u ime Gospodnje. Tada su iz šume izašle dve medvedice i rastrgle četrdeset dva dečaka.
25Odatle je otišao na goru Karmil, pa se zatim vratio u Samariju.