2 Samuel 15
1 Nakon ovoga je Avesalom nabavio kočije i konje, i pedeset ljudi da trče ispred njega.
2 Avesalom je ustajao rano i stajao kraj puta kod gradskih vrata. Kad god je neki čovek došao caru da presudi kakav spor, Avesalom bi ga pozvao i rekao mu: „Iz kojeg si mesta?“ Kad bi čovek odgovorio: „Tvoj sluga je iz jednog od Izrailjevih plemena“,
3 Avesalom bi mu rekao: „Vidi, tvoj slučaj je dobar i pravedan, ali nema nikog da te sasluša kod cara.“
4 Zatim bi rekao: „E, kad bih ja bio postavljen za sudiju u zemlji! Tada bi svaki čovek koji ima spor, ili žalbu, mogao da dođe k meni, i ja bih mu dodelio pravdu.“
5 A kad bi mu neko pristupio da mu se pokloni, on bi pružio svoju ruku, te bi ga uhvatio, i poljubio.
6 Ovako je postupao sa svakim Izrailjcem koji bi dolazio caru po pravdu. Tako je Avesalom pridobio za sebe srca Izrailjaca.
7 Na kraju četvrte godine, Avesalom reče caru: „Dopusti mi da odem u Hevron i izvršim zavet koji sam zavetovao Gospodu.
8 Jer kad je tvoj sluga bio u Gesuru aramejskom, ja sam učinio zavet rekavši: ’Ako me Gospod vrati u Jerusalim, ja ću služiti Gospodu.’“
9 Car mu reče: „Pođi u miru!“ On se diže i ode u Hevron.
10 Međutim, Avesalom je poslao uhode po svim izrailjskim plemenima, rekavši: „Kad čujete glas trube, vi recite: ’Avesalom se zacario u Hevronu!’“
11 Sa Avesalomom je otišlo dve stotine ljudi iz Jerusalima, koji su bili pozvani. Oni su otišli nedužne savesti, ne znajući ništa o svemu ovome.
12 Dok je Avesalom prinosio žrtve, poslao je po Ahitofela Gilonjanina, Davidovog savetnika, da dođe iz svog grada Gila. Zavera je bila jaka, jer je narod u sve većem broju pristajao uz Avesaloma.
13 Tada je došao glasnik Davidu i rekao: „Srce Izrailjaca se okrenulo za Avesalomom.“
14 David reče svim svojim slugama koji su bili s njim u Jerusalimu: „Na noge! Bežimo, inače nećemo pobeći od Avesaloma! Krenimo što brže, da ne požuri on, pa nas stigne i izruči nas propasti, a grad poseče mačem!“
15 Careve sluge rekoše caru: „Šta god naš gospodar odluči, tvoje sluge su ti na raspolaganju!“
16 Car je krenuo pešice sa svim svojim domom, osim deset svojih inoča, koje je ostavio da čuvaju dvor.
17 Kad je car izašao, sav ga je narod pratio. Zaustavili su se kod poslednje kuće.
18 Sve su njegove sluge stupale uz njega; a i svi Herećani i Felećani; i svi Gaćani, šest stotina ljudi, koji su došli za njim iz Gata, stupali su pred carem.
19 Car reče Itaju, Gaćaninu: „Zašto i ti ideš s nama? Vrati se i ostani sa carem; ti si stranac, i još izgnanik iz svoje zemlje.
20 Juče si došao, pa zar danas da te vodim da se potucaš s nama? Ja idem zato što moram da idem. Zato se vrati i povedi svoju braću sa sobom. Neka milost i vernost Gospodnja budu s tobom.“
21 Itaj odgovori caru: „Živoga mi Gospoda, i živ bio moj gospodar car, gde god bude moj gospodar car, vodilo to u smrt ili život, tamo će biti i tvoj sluga!“
22 David reče Itaju: „Hajde onda!“ Tako Itaj Gaćanin krenu, a sa njim i svi njegovi ljudi sa svojom nejači.
23 Cela zemlja je glasno plakala, dok je sav narod prolazio. Kad je car prešao preko potoka Kidrona, prešao je i sav narod idući prema pustinji.
24 Tamo je bio i Sadok sa svim Levitima, koji su nosili Kovčeg saveza Božijeg. Oni su spustili Kovčeg Božiji dok sav narod nije izašao iz grada. I Avijatar je došao gore.
25 Tada car reče Sadoku: „Vrati Kovčeg Božiji u grad. Ako nađem naklonost u Gospodnjim očima, on će me dovesti natrag, i dati mi da vidim i Kovčeg i njegovo boravište.
26 Ali ako mi kaže: ’Nisi mi po volji’, evo me, pa neka čini sa mnom što smatra za dobro.“
27 Car još reče Sadoku, svešteniku: „Zar ne razumeš? Vrati se u grad u miru s vaša dva sina, tvojim sinom Ahimasom i Jonatanom, Avijatarovim sinom.
28 Evo, ja ću se zadržati u pustinji, kod rečnih gazova, dok ne dođe od vas poruka da me obavesti.“
29 Tada su Sadok i Avijatar vratili Kovčeg Božiji u Jerusalim, i ostali tamo.
30 A David se penjao uz Maslinsku goru; išao je bos i plakao pokrivene glave. I sav narod koji je bio s njim pokrio je glavu i išao plačući.
31 Uto su Davidu javili da je Ahitofel među zaverenicima sa Avesalomom. David reče: „O, Gospode, obrati Ahitofelov savet u ludost!“
32 Kad se David uspeo na vrh, gde se narod klanjao Bogu, dočekao ga je Husaj Arkijanin, s poderanom odećom i s prašinom na glavi.
33 David mu reče: „Ako pođeš sa mnom, bićeš mi na teret.
34 Ali, ako ostaneš u gradu i kažeš Avesalomu: ’Biću tvoj sluga, care. Bio sam sluga tvoga oca, a sada ću biti tvoj sluga’, moći ćeš da osujetiš Ahitofelov savet radi mene.
35 Zar nisu tamo s tobom sveštenici Sadok i Avijatar? Šta god da čuješ u carevom domu, javi sveštenicima Sadoku i Avijataru.
36 Eno, tamo su i njihova dva sina, Sadokov sin Ahimas i Avijatarov sin Jonatan. Izvesti me po njima o svemu što čuješ.“
37 Davidov prijatelj Husaj je došao u grad baš kad je Avesalom ušao u Jerusalim.