2 Kings 9
1 Prorok Jelisej pozva jednog od proročkih sinova i reče mu: „Opaši bokove, pa uzmi ovu bočicu ulja i idi u Ramot galadski.
2 Kad dođeš tamo, potraži Juja, sina Josafata, sina Nimsijevog. Zatim uđi i gledaj da ustane iz svoga društva, pa ga odvedi unutra u sobu.
3 Potom uzmi bočicu ulja, izlij mu je na glavu i reci: ’Govori Gospod: pomazujem te za cara nad Izrailjem.’ Onda otvori vrata i beži; ne zadržavaj se.“
4 Momak, sluga prorokov, ode u Ramot galadski.
5 Kad je došao, zapovednici vojske su sedeli zajedno. On reče: „Imam poruku za tebe, zapovedniče.“ Juj reče: „Za koga od nas?“ On odgovori: „Za tebe.“
6 On ustane i uđe u kuću. Tada mu momak izli ulje na glavu i reče mu: „Govori Gospod, Bog Izrailjev: ’Pomazujem te za cara nad narodom Gospodnjim, Izrailjem.
7 Ti ćeš istrebiti dom Ahava, svoga gospodara, da na Jezavelji osvetim krv mojih slugu proroka, i svih slugu Gospodnjih.
8 Tako će propasti sav dom Ahavov. Istrebiću Ahavu svako muško u Izrailju, kako roba tako slobodnoga.
9 Učiniću sa domom Ahavovim, kao sa domom Jerovoama, sina Navatovog, i sa domom Vase, sina Ahijinog.
10 A Jezavelju će izjesti psi na jezraelskom polju, i niko je neće sahraniti.’“ Zatim je otvorio vrata i pobegao.
11 Kad se Juj vratio slugama svoga gospodara, jedan ga upita: „Je li sve u redu? Zašto je taj ludak došao k tebi?“ On im odgovori: „Znate već kako ta vrsta trabunja.“
12 Oni rekoše: „To je laž! Hajde, reci nam!“ On im reče: „Rekao mi je tako i tako: ’Govori Gospod: pomazujem te za cara nad Izrailjem.’“
13 Oni hitro skinuše svoje ogrtače, prostreše pod njegove stope, te zatrubiše u trubu i rekoše: „Juj je postao car!“
14 Tako se Juj, sin Josafata, sina Nimsijevog, urotio protiv Jorama. A Joram je sa svim Izrailjem branio Ramot galadski protiv Azaila, cara aramejskog.
15 Car Joram se bio vratio u Jezrael da leči rane, koje je zadobio od Aramejaca u bici sa Azailom, carem aramejskim. Juj reče: „Ako vam je po volji, neka niko ne pobegne iz grada da donese vest u Jezrael.“
16 Juj se pope u kola i ode u Jezrael, jer je Joram ležao tamo. Ohozija, car Judin, je došao u posetu Joramu.
17 Kad je osmatrač na jezraelskoj kuli video Juja kako dolazi, reče: „Vidim neko mnoštvo.“ Joram reče: „Uzmi konjanika; pošalji ga pred njih da pita: ’Je li sve dobro?’“
18 Konjanik mu pođe u susret i reče: „Ovako kaže car: ’Je li sve dobro?’“ Juj mu odgovori: „Što se ti brineš da li je dobro? Pođi za mnom.“ Osmatrač javi: „Glasnik je došao do njih, ali se ne vraća.“
19 Poslao je i drugog konjanika, koji je došao k njima i rekao: „Ovako kaže car: ’Je li sve dobro?’“ Juj mu reče: „Što se ti brineš da li je dobro? Pođi za mnom.“
20 Osmatrač opet javi: „Otišao je, ali se ne vraća; a vožnja je kao vožnja Jujeva, sina Nimsijevog, jer vozi kao lud.“
21 Tada Joram reče: „Upreži!“ Kad su upregli njegova kola, Joram, car izrailjski i Ohozija, car Judin, izađu svaki na svojim kolima i pođu u susret Juju. Sreli su se na njivi Navuteja Jezraelca.
22 Kad je Joram ugledao Juja, reče mu: „Je li sve dobro, Juju?“ A ovaj odgovori: „Kako može biti dobro, dok traju mnogobrojna bludništva i vračarije tvoje majke Jezavelje?“
23 Na to se Joram okrenu i poče da beži, govoreći Ohoziji: „Izdaja, Ohozija!“
24 Međutim, Juj zape luk i pogodi Jorama među pleća. Strela mu je prošla kroz srce, te se srušio u kola.
25 Juj reče Vadekaru, svome potčinjenom: „Digni ga i baci na njivu Navuteja Jezraelca. Seti se da smo obojica jahali za njegovim ocem Ahavom, kad je Gospod izrekao ovo proroštvo protiv njega:
26 ’Zbog krvi Navutejeve i krvi njegovih sinova, koju sam juče video, govori Gospod, kunem se da ću ti vratiti isto na ovoj njivi — govori Gospod.’ Zato ga podigni i baci na njivu po reči Gospodnjoj.“
27 Kad je to video Ohozija, car Judin, pobegao je putem za Vet-Agan. Ali, Juj krenu u poteru za njim i reče: „Ubijte i njega u njegovim kolima!“ Ranili su ga na brdu Guru, koje se nalazi kod Jivleama. No, ipak je umakao u Megidon i tamo umro.
28 Njegove sluge su ga odnele u Jerusalim i sahranile ga sa njegovim precima u njegovom grobu u Davidovom gradu.
29 Ohozija se zacario nad Judom jedanaeste godine Jorama, sina Ahavovog.
30 Juj je, zatim, došao u Jezrael. Jezavelja je to čula, pa je namazala oči, uredila kosu i pogledala s prozora.
31 Kad je Juj ušao na vrata, ona reče: „Je li sve dobro, Zimrije, ubico svoga gospodara?!“
32 On podiže pogled prema prozoru i reče: „Ko je sa mnom? Ko?“ Dva, tri dvoranina su pogledala prema njemu.
33 On im reče: „Bacite je dole!“ Oni su je bacili dole, a njena krv je poprskala zid i konje, koji su je izgazili.
34 Zatim je ušao, i pošto je jeo i pio, rekao je: „Pobrinite se za tu prokletnicu i sahranite je, jer je bila carska ćerka.“
35 Ali kad su otišli da je sahrane, nisu ništa našli od nje osim lobanje, nogu i šaka.
36 Oni su se vratili i javili mu, a on reče: „To je reč Gospoda, koji je rekao preko proroka Ilije Tesvićanina: ’Psi će izjesti Jezaveljino meso na jezraelskom polju,
37 a Jezaveljin leš biće kao gnojivo na njivi u jezraelskom polju, pa niko neće moći da kaže: to je Jezavelja.’“