2 Kings 3
1 Joram, sin Ahavov, se zacario nad Izrailjem u Samariji u osamnaestoj godini Josafata, cara Judinog. Vladao je dvanaest godina.
2 Činio je što je zlo u Gospodnjim očima, ali ne kao njegov otac i njegova majka, jer je uklonio Valov stub, koji je njegov otac napravio.
3 Ipak, on se držao greha Jerovoama, sina Navatovog, koji je naveo Izrailj na greh; nije se odvojio od njih.
4 A Misa, car moavski, bio je stočar. On je isporučivao danak caru izrailjskom od stotinu hiljada jaganjaca i vunu od stotinu hiljada ovnova.
5 Ali kad je Ahav umro, car moavski se pobunio protiv cara izrailjskog.
6 Car Joram je još istog dana otišao iz Samarije i sabrao sav Izrailj.
7 Tada je poslao poruku Judinom caru Josafatu: „Moavski car Misa se pobunio protiv mene. Hoćeš li poći sa mnom u rat na Moav?“ On odgovori: „Poći ću. Ja sam kao ti, moj je narod kao tvoj narod, i moji konji kao tvoji konji.“
8 Još upita: „Kojim ćemo putem poći?“ Joram odgovori: „Putem kroz Edomsku pustinju.“
9 Tako odu car izrailjski, car Judin i car edomski. Sedam su dana tumarali Edomskom pustinjom, sve dok nije nestalo vode i za vojsku i za stoku koja je išla s njima.
10 Tada reče car izrailjski: „Avaj! Gospod je sabrao ova tri cara da ih preda u ruke Moavcima.“
11 Josafat reče: „Zar nema nijednog proroka Gospodnjeg da upitamo Gospoda?“ Jedan od slugu cara izrailjskog odgovori: „Tu je Jelisej, sin Safatov, koji je sipao vodu na Ilijine ruke.“
12 Josafat reče: „Reč je Gospodnja s njim.“ Car izrailjski i Josafat, car Judin, i car edomski odu dole k njemu.
13 Jelisej odgovori caru izrailjskom: „Šta ja imam s tobom? Idi k prorocima svoga oca i prorocima svoje majke.“ Car izrailjski mu reče: „Nemoj tako, jer je Gospod sabrao ova tri cara da ih preda u ruke Moavcima.“
14 Jelisej reče: „Živoga mi Gospoda, Boga nad vojskama, kome služim; da nemam obzira prema Josafatu, caru Judinom, ne bih te ni pogledao.
15 A sada mi dovedite svirača.“ Dok je svirač svirao, spusti se ruka Gospodnja na njega,
16 i on reče: „Govori Gospod: ’Iskopajte u ovoj dolini mnogo jama.
17 Jer govori Gospod: nećete videti ni vetra ni kiše, a ovaj će se potok napuniti vodom, pa ćete piti i vi i vaša stoka i vaša tegleća stoka.
18 A to je tek neznatna stvar u Gospodnjim očima, jer će on predati Moavce u vaše ruke.
19 Kad osvojite sve najbolje gradove, oborite svako plodonosno drvo i zatrpajte sve izvore, a svaku dobru njivu uništite kamenjem.’“
20 Sledećeg jutra kad su prineli prinos, poteče voda iz pravca Edoma, tako da je sva zemlja bila puna vode.
21 Kad su Moavci čuli da su carevi krenuli u boj protiv njih, pozvali su svakog ko je stasao za oružje, pa su se postavili na granicu.
22 Ujutro, kad su ustali, sunce je bljeskalo po vodi; Moavcima se izdaleka učinilo da je voda crvena kao krv.
23 Tada rekoše: „To su se carevi pobili i poklali među sobom. Stoga, na plen, Moavci!“
24 Ali kad su došli u izrailjski tabor, Izrailjci se digoše i udariše na Moavce, te oni pobegoše pred njima. Ušavši u Moav, nastavili su da tuku Moavce.
25 Uništili su gradove, a svaki čovek je bacio kamen na svaku dobru njivu, te je bila zasuta. Zatrpali su svaki izvor i oborili svako plodonosno drvo. Ostavili su samo zidine Kir-Areseta. Strelci s praćkama su ga opkolili i počeli da ga gađaju.
26 Kad je car moavski video da se bitka okrenula protiv njega, uzeo je sedam stotina ljudi vičnih maču da se probije do cara edomskog, ali nisu uspeli.
27 Zatim je uzeo svoga sina prvenca, koji je trebalo da se zacari na njegovo mesto, i prineo ga na žrtvu svespalnicu. Izrailjce je obuzeo veliki bes, te su se povukli od njega i vratili se u svoju zemlju.