2 Kings 19
1 Kad je to čuo, car Jezekija je razdro svoju odeću, navukao na sebe kostret i otišao u Dom Gospodnji.
2 Zatim je poslao Elijakima, upravitelja dvora, pisara Somnu, i starešine svešteničke obučene u kostret, proroku Isaiji, sinu Amocovom.
3 Rekli su mu: „Govori Jezekija: ’Dan je ovaj dan nevolje, kazne i sramote. Deca su prispela za porođaj, a nema snage da se rode.
4 Može biti da je Gospod, Bog tvoj, čuo sve reči Ravsaka, koga je njegov gospodar asirski car poslao da vređa živoga Boga, pa će ga pokarati zbog reči koje je Gospod, Bog tvoj, čuo, kad se pomoliš za ostatak što je preostao.’“
5 Kad su sluge cara Jezekije došle k Isaiji,
6 Isaija im je rekao: „Ovako recite svome Gospodaru: ’Govori Gospod: ne boj se reči što si čuo, kojima su me ružile sluge asirskog cara.
7 Evo, udahnuću u njega duh, i kad čuje jednu vest, vratiće se u svoju zemlju, a ja ću učiniti da pogine od mača u svojoj zemlji.’“
8 Kad se Ravsak vratio, našao je asirskog cara kako ratuje s Livnom; čuo je, naime, da je napustio Lahis.
9 Čuvši da je Tiraka, kuški car, izašao u rat protiv njega, asirski car je poslao glasnike Jezekiji, i rekao mu:
10 „Ovako recite Jezekiji, caru Judinom: ’Neka te ne vara Bog tvoj u koga se uzdaš govoreći ti: Jerusalim neće pasti u ruke asirskom caru.
11 Čuo si šta su asirski carevi učinili svim zemljama, kako su ih izručili prokletstvu. Zar ćeš ti da se izbaviš?
12 Jesu li bogovi naroda spasli one koje su uništili moji preci: Gozance, Harance, Resefe i sinove Edena u Telasaru?
13 Gde je car amatski, car arfadski, i car Laira, Sefarvima, Ena i Ava?’“
14 Jezekija je primio pismo iz ruku poslanika i pročitao ga. Zatim se popeo u Dom Gospodnji i razvio ga pred Gospodom.
15 Onda se Jezekija ovako pomolio pred Gospodom: „Gospode, Bože Izrailjev, koji stoluješ nad heruvimima! Samo si ti Bog svih carstava zemaljskih, ti si načinio nebo i zemlju.
16 Prigni uho svoje, Gospode, i počuj; otvori oči svoje i pogledaj. Čuj Senaherivove reči koje je poslao da se ruga Bogu živome!
17 Istina je, o, Gospode, opustošili su carevi asirski narode i njihovu zemlju,
18 pobacali im bogove u vatru, jer oni i nisu bogovi, nego delo ljudskih ruku, drvo i kamen; zato su ih razorili.
19 A sad, Gospode, Bože naš, izbavi nas iz njegovih ruku, neka znaju sva carstva na zemlji, Gospode, da si samo ti Bog!“
20 Tada je Isaija, sin Amocov, poslao poruku Jezekiji: „Govori Gospod, Bog Izrailjev: ’Čuo sam tvoju molitvu koju si mi uputio za Senaheriva, asirskog cara.
21 Ovo je reč koju je Gospod rekao protiv njega: Prezire te, ruga ti se, devica, ćerka sionska, maše glavom za tobom ćerka jerusalimska.
22 Koga si ružio i vređao? Na koga si glasno vikao i oholi pogled dizao? Na Sveca Izrailjeva!
23 Preko tvojih glasnika vređao si mog Gospoda. Rekao si: „Konjima svojim i jahačima mnogim, na visine sam se gorske uspeo, do najviših vrhova livanskih. Posekao sam mu najviše kedrove i njegove poizbor čemprese. Dosegao sam mu vrh najkrajnji, vrt njegov u bujnoj šumi.
24 Iskopao sam studence i pio tuđe vode, stopalima svojih nogu isušio sam sve potoke egipatske.“
25 Zar nisi čuo? Od iskona sam to odredio, uredio od pradavnih dana, a sada sam to ostvario: u ruševine si pretvorio utvrđene gradove.
26 Stanovnici njihovi nemoćni, isprepadani, postiđeni, bili su kao rastinje u polju, kao mlado zelenilo, kao trava po krovovima, što usahne pre nego što nikne.
27 Ja znam kad sedaš, kad izlaziš i kad se vraćaš, i kako si protiv mene besneo.
28 Zato što si na mene besneo, i što mi je tvoja obest došla do ušiju, brnjicu ću ti kroz nozdrve provući, u usta ću ti đemove staviti, i vratiti te putem kojim si došao.
29 A ovo je znak za tebe: Ove godine ćeš jesti što sâmo izraste, a dogodine ono što nikne od toga, a treće godine sej, žanji i sadi vinograde i jedi njihov rod.
30 A preživeli iz doma Judinog, opet će pustiti svoj koren u dubinu, i roditi svoje plodove u visinu.
31 Jer iz Jerusalima će izaći ostatak, i preživeli sa gore Siona. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama.’
32 Zato govori Gospod o caru asirskom: ’On neće ući u ovaj grad, i neće odapeti strelu na njega, neće sa štitom krenuti na njega, niti nasipati bedem protiv njega,
33 nego će se vratiti putem kojim je došao. U ovaj grad on ući neće — govori Gospod.
34 Ja ću odbraniti ovaj grad i izbaviti ga radi sebe i radi moga sluge Davida.’“
35 Iste noći je izašao Anđeo Gospodnji i pobio stotinu osamdeset pet hiljada u asirskom taboru. Kada je narod ustao ujutro, a ono sve sami mrtvaci.
36 Senaheriv, asirski car, je podigao svoju vojsku i povukao se; vratio se u Ninivu.
37 I dok se klanjao u hramu svoga boga Nisroka, ubili su ga mačem njegovi sinovi Adrameleh i Sarasar. Potom su pobegli u zemlju araratsku. Na njegovo mesto se zacario njegov sin Esaradon.