2 Kings 18
1 Treće godine Osije, sina Ile, izrailjskog cara, nad Judom se zacario Jezekija, sin Ahazov.
2 Bilo mu je dvadeset pet godina kad se zacario, a vladao je dvadeset devet godina u Jerusalimu. Majka mu se zvala Avi, ćerka Zaharijina.
3 Činio je što je pravo u očima Gospodnjim, sasvim kao njegov praotac David.
4 On je uklonio uzvišice i razvalio stubove i posekao Aštartine stupove. Takođe je razbio i bronzanu zmiju koju je načinio Mojsije, a kojoj su Izrailjci kadili sve do tog vremena. Zvali su je Neustan.
5 On se uzdao u Gospoda, Boga Izrailjevog. Posle njega nije mu bilo sličnog među svim Judinim carevima, niti među onima koji su bili pre njega.
6 Držao se uz Gospoda i nije se odvraćao od njega, nego je držao zapovesti koje je Gospod zapovedio Mojsiju.
7 Gospod je bio s njim, pa je uspevao u svemu čega se latio. Pobunio se protiv asirskog cara i nije mu služio.
8 Zatim je potukao Filistejce sve do Gaze i njene okoline, od stražarske kule do utvrđenog grada.
9 Četvrte godine cara Jezekije, to jest, sedme godine izrailjskog cara Osije, sina Ilinog, asirski car Salmanaser je došao u Samariju i opsedao je.
10 Osvojio ju je na kraju treće godine. Samarija je bila osvojena šeste godine Jezekije, to jest, devete godine izrailjskog cara Osije.
11 Asirski car je odveo Izrailjce u Asiriju i doveo ih u Alaju i Gozan na reci Avor, i u midijske gradove.
12 To se dogodilo zbog toga što nisu slušali glas Gospoda, Boga svoga, nego su pogazili njegov savez — sve što je zapovedio Mojsije, sluga Gospodnji. Nisu ga ni slušali ni izvršavali.
13 Četrnaeste godine cara Jezekije, asirski car Senaheriv je napao sve utvrđene judejske gradove i osvojio ih.
14 Tada je Judin car Jezekija poslao poruku asirskom caru u Lahis: „Pogrešio sam! Povuci se od mene i ja ću podneti što god mi nametneš.“ Asirski car je odredio Judinom caru Jezekiji tri stotine talanata srebra i trideset talanata zlata.
15 Jezekija mu je dao i sve srebro koje se našlo u Domu Gospodnjem i u riznicama carevog dvora.
16 U to vreme je Jezekija skinuo zlato s vrata i dovrataka Doma Gospodnjeg, s kojim ih je Judin car Jezekija obložio, i dao ga asirskom caru.
17 Međutim, asirski car pošalje iz Lahisa caru Jezekiji u Jerusalim Tartana, Ravsarisa i Ravsaka s velikom vojskom. Oni odu i dođu u Jerusalim. Kad su došli, zaustavili su se kod Gornjeg jezera na putu za Beljarevo polje.
18 Kad su pozvali cara, pred njih su izašli upravnik dvora Elijakim sin Helkijin, pisar Somna i dvorski savetnik Joah sin Asafov
19 Tada im Ravsak reče: „Recite Jezekiji: ’Ovako kaže veliki car Asirije: u šta se to uzdaš?
20 Zar misliš da su same reči savet i sila za rat? Na koga se oslanjaš, da si se pobunio protiv mene?
21 Da se možda ne uzdaš u Egipat, u taj slomljeni štap od trske, koji ubada i probija šaku onome ko se na njega naslanja? Takav je faraon, egipatski car, svakome ko se osloni na njega.
22 A ako mi kažete: „Mi se pouzdajemo u Gospoda, Boga našeg!“ Pa nije li baš Jezekija srušio njegove uzvišice i žrtvenike, rekavši Judi i Jerusalimu: klanjaćete se jedino pred ovim žrtvenikom u Jerusalimu.
23 A sad, hajde, opkladi se sa mojim gospodarem, asirskim carem: daću ti dve hiljade konja, ako si u stanju da nađeš jahače da ih jašu.
24 Kako ćeš onda odbiti i jednog vojvodu koji je među najmanjim slugama moga gospodara? No, ti se uzdaš u Egipat da će ti dati konje i konjanike.
25 Konačno, jesam li ja bez odobrenja Gospodnjeg pošao na ovo mesto da ga razorim? Gospod je meni rekao: „Digni se na tu zemlju i razori je!“’“
26 Tada su Elijakim, sin Helkijin, Somna, i Joah rekli Ravsaku: „Govori svojim slugama aramejski, jer mi razumemo; ne razgovaraj sa nama judejski da te sluša narod na zidinama.“
27 Ali Ravsak im je rekao: „Zar me je moj gospodar poslao da samo vašem gospodaru i vama kažem ove reči, a ne baš onima koji sede na zidinama, koji će s vama morati da jedu svoj izmet i piju svoju mokraću?“
28 Ravsak, zatim, ustade i povika snažnim glasom na judejskom: „Čujte reč velikog cara, asirskog cara:
29 Ovako kaže car: ’Ne dajte da vas Jezekija zavarava, jer on vas ne može izbaviti iz moje ruke.
30 Ne dajte da vam Jezekija uliva pouzdanje u Gospoda govoreći: „Gospod će vas sigurno izbaviti; ovaj grad neće pasti u ruke asirskom caru.“’
31 Ne slušajte Jezekiju, jer ovako kaže asirski car: ’Sklopite mir sa mnom i izađite k meni, pa će svaki od vas jesti svoje grožđe i svoje smokve i piti vodu iz svoga studenca,
32 dok ne dođem i odvedem vas u zemlju kao što je vaša zemlja, u zemlju žita i mladog vina, u zemlju hleba i vinograda, u zemlju maslinovog ulja i meda, da živite i ne umrete.’ Ne slušajte Jezekiju koji vas zavodi govoreći: ’Gospod će nas izbaviti!’
33 Da li je koji bog izbavio svoju zemlju iz ruke asirskog cara?
34 Gde su bogovi amatski i arfadski? Gde su bogovi sefarvimski, enski i avski? Jesu li izbavili Samariju iz moje ruke?
35 Koji su među svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke? Kako će onda Gospod izbaviti Jerusalim iz moje ruke?“
36 A narod je ćutao i nije odgovarao ni reč, jer je car bio zapovedio: „Ne odgovarajte mu!“
37 Tada su upravitelj dvora Elijakim, sin Helkijin, pisar Somna i Asafov sin Joah, dvorski savetnik, došli pred Jezekiju. Razdrli su svoju odeću i saopštili mu šta je Ravsak rekao.