2 Corinthians 11
1 O, kad biste podneli malo moga bezumlja! Da, podnesite me!
2 U meni plamti Božija ljubomora zbog vas, jer sam vas zaručio s jednim čovekom, da vas kao čistu devicu izvedem pred Hrista.
3 Plašim se da će vaše misli zastraniti, te da ćete se udaljiti od iskrene i čiste predanosti Hristu, baš kao što je zmija svojim lukavstvom prevarila Evu.
4 Vi, naime, rado podnosite kad neko dođe i propoveda vam drugačijeg Isusa, koga vam mi nismo propovedali, te primate drugačijeg duha od Duha koga ste primili, ili prihvatate drugačiju radosnu vest od one koju ste jednom prihvatili.
5 Smatram, naime, da ni u čemu ne zaostajem za vašim „preuzvišenim apostolima.“
6 Jer, ako sam i nevešt u govoru, nisam u znanju, što smo vam, uostalom i pokazali.
7 Jesam li pogrešio što sam se ponizio da biste vi bili uzvišeni, ili zato što sam vam bez naplate navestio Božiju Radosnu vest?
8 Od drugih crkava sam uzeo platu da bih služio vama.
9 Kad sam bio u oskudici, nikome nisam bio na trošku, jer su mi braća iz Makedonije pomogla u mojoj oskudici. Kao što sam se do sada čuvao, tako ću se i od sada čuvati da vam ni u čemu ne budem na teretu.
10 Tako mi Hristove istine u meni, taj ponos mi niko neće oduzeti u ahajskim krajevima.
11 A zašto? Zato što vas ne volim? Bog zna da vas volim.
12 Što činim, činiću i dalje, da osujetim one koji traže priliku da se izjednače s nama u onom čime se hvale.
13 Takvi ljudi su lažni apostoli, nepošteni radnici, koji se prerušavaju u Hristove apostole.
14 Ništa čudno; čak se i sâm Satana prerušava u anđela svetlosti.
15 Isto tako nije neobično da se njegove sluge pretvaraju u službenike pravednosti. Ali na kraju će dobiti što su svojim delima zaslužili.
16 Ponavljam: neka niko ne misli da sam nerazuman. Pa ako neko i misli da sam nerazuman, primite me makar kao takvog, pa da se i ja malo pohvalim.
17 A što povodom ovog hvalisanja govorim, ne govorim kako Gospod hoće, nego kao u bezumlju.
18 Pa kad se već mnogi hvale po ljudskim merilima, hvaliću se i ja.
19 Vi, naime, rado podnosite nerazumne — vi koji ste mudri.
20 Jer, vi podnosite ako vas neko porobljava, ako vas neko iskorištava, ako vas neko pljačka, ako neko s visine gleda na vas, ili ako vas neko šamara.
21 Sebi na sramotu kažem: u tome smo se pokazali nejakima! A ako se neko usuđuje da se čime hvali, govorim kao nerazuman, usuđujem se i ja.
22 Jesu li Jevreji? I ja sam. Jesu li Izrailjci? I ja sam. Jesu li Avrâmovo potomstvo? I ja sam.
23 Jesu li Hristove sluge? Kao nerazuman govorim: ja sam još više. Više sam radio, više sam bio u tamnici, mnogo više su me tukli, i često sam bio blizu smrti.
24 Od Jevreja sam pet puta dobio po trideset devet udaraca,
25 triput sam bio šiban, jedanput kamenovan. Triput sam doživeo brodolom, noć i dan sam proveo na otvorenom moru.
26 Često sam putovao, bio sam u opasnosti od poplava i razbojnika, ugrožen i od svojih sunarodnika i od mnogobožaca. Bio sam izložen opasnosti u gradu, u pustinji, na moru, od lažne braće.
27 Naprezao sam se i mučio, mnogo puta nisam spavao, bio sam gladan i žedan, često sam postio, smrzavao se i bio slabo odeven.
28 A pored svih drugih stvari, muči me briga za sve crkve.
29 Kada je neko slab, i ja se osećam slabim, kad neko podlegne grehu, ja izgaram za njega.
30 Ako treba da se hvalim, hvaliću se svojim slabostima.
31 A Bog i Otac našega Gospoda Isusa, koji je blagosloven doveka, zna da ne lažem.
32 U Damasku je namesnik cara Arete postavio straže po gradu da bi me uhvatili,
33 ali su me kroz prozor spustili u kotarici preko gradskih zidina, te sam mu umakao.