2 Chronicles 30
1 Jezekija je poručio svem Izrailju i Judi, a Jefremu i Manasiji je poslao pisma da dođu u Dom Gospodnji u Jerusalim i slave Pashu Gospodu, Bogu Izrailjevom.
2 Car se posavetovao sa svojim glavarima i sa celim zborom u Jerusalimu da drugog meseca slave Pashu.
3 Naime, u to vreme nisu mogli da je održe jer se nije posvetilo dovoljno sveštenika, a i narod se nije okupio u Jerusalimu.
4 Ova odluka se učinila valjanom i caru i svem zboru.
5 Odlučili su da proglas prođe kroz sav Izrailj od Vir-Saveje do Dana — da se dođe na proslavu Pashe Gospodu, Bogu Izrailjevom, u Jerusalim — jer je velik broj nije slavio onako kako je propisano.
6 Tako su glasnici sa pismima cara i njegovih glavara otišli po svem Izrailju i Judi, onako kako je car zapovedio. Pozivali su: „O, narode Izrailjev, vratite se Gospodu, Bogu Avrâma, Isaka i Izrailja da bi on mogao da se vrati vama koji ste preostali, ostatku pobeglom iz ruke careva asirskih.
7 Ne budite kao vaši očevi i vaša braća koja su zgrešila Gospodu, Bogu svojih otaca, i on od njih učini pustoš, što i sami vidite.
8 Ne budite tvrdoglavi kao vaši očevi. Dajte ruku Gospodu, dođite u njegovo Svetilište koje je on zauvek posvetio. Služite Gospodu, svom Bogu, da bi se od vas odvratio njegov rasplamteli gnev.
9 Jer, kada se vratite Gospodu, vaša braća i vaša deca će pronaći smilovanje pred vašim porobljivačima, pa će se vratiti u ovu zemlju, jer je milosrdan i milostiv Gospod, vaš Bog. On neće okrenuti svoje lice od vas ako mu se vratite.“
10 I dok su glasnici išli od grada do grada u Jefremovom i Manasijinom kraju, sve do Zavulona, ljudi su im se podsmevali i rugali.
11 Ipak, neki ljudi iz Asira, Manasije i Zavulona su se ponizili, pa su došli u Jerusalim.
12 Božija je ruka bila i nad Judom i dala im da jednim srcem izvrše zapovest cara i glavara, po reči Gospodnjoj.
13 Tako se u Jerusalimu okupilo mnogo naroda, baš veliko mnoštvo, da proslavi praznik Beskvasnih hlebova drugog meseca.
14 Ustali su i sklonili sve žrtvenike koji su bili u Jerusalimu, a onda su i sve kadione žrtvenike pobacali u potok Kidron.
15 Tako su četrnaestog dana drugog meseca zaklali Pashu. Sveštenici i Leviti su se postideli, pa su se posvetili i doneli svespalnice u Dom Gospodnji.
16 Zauzeli su svoje mesto prema njihovom propisu, prema Zakonu Mojsija, čoveka Božijeg. Sveštenici su poškropili krvlju iz ruku Levita.
17 Naime, u zboru je bilo mnogo onih koji se nisu posvetili, pa su Leviti klali Pashu za svakoga ko nije bio čist, da bi ih posvetili Gospodu.
18 Jer veći deo naroda — mnogi od Jefrema, Manasije, Isahara i Zavulona — se nije očistio, a jeli su Pashu kako nije propisano. Ali se Jezekija pomolio nad njima i rekao: „Neka dobri Gospod oprosti
19 svakome čije je srce okrenuto da traži Boga Gospoda, Boga svojih otaca, a nije čist po propisima očišćenja za Svetilište.“
20 Gospod je poslušao Jezekiju i izlečio narod.
21 Tako je izrailjski narod, koji se okupio u Jerusalimu, proslavljao praznik Beskvasnih hlebova sedam dana u velikoj radosti. Leviti i sveštenici su svaki dan uz gromke instrumente slavili Gospoda.
22 Jezekija se srdačno obraćao svim Levitima koji su bili vešti u službi Gospodnjoj. Oni su jeli tokom sedam dana praznika, žrtvovali žrtve mira i ispovedali se Gospodu, Bogu njihovih otaca.
23 Tada je sav zbor prihvatio savet da još sedam dana slave, pa su s radošću slavili još sedam dana.
24 Jezekija, car Jude, je priložio zboru hiljadu junaca i sedam hiljada ovaca, a knezovi su priložili zboru hiljadu junaca i deset hiljada ovaca. I mnogo sveštenika se posvetilo.
25 Svi okupljeni Judejci su se radovali kao i svi sveštenici i Leviti, sav zbor koji je došao od Izrailja, svi došljaci koji su došli iz izrailjske zemlje i svi koji su boravili u Judi.
26 Bilo je to veliko veselje u Jerusalimu. Naime, od vremena Solomona, Davidovog sina, cara izrailjskog, nije bilo tako u Jerusalimu.
27 Onda su ustali sveštenici i Leviti pa su blagoslovili narod, a Bog je čuo njihov glas i njihove su molitve otišle u Prebivalište njegove svetinje na nebesima.