1 Kings 1
1 Car David je bio star i odmakao u godinama; pokrivali su ga odećom, ali nije mogao da se ugreje.
2 Njegove sluge mu rekoše: „Hajde da za našega gospodara cara pronađemo mladu devicu, koja će se starati o njemu i služiti ga; neka leži uz tebe, pa će se naš gospodar car ugrejati.“
3 Potražili su mladu i lepu devojku po svim krajevima Izrailja, i našli su Avisagu Sunamku i doveli je caru.
4 Devojka je bila veoma lepa, starala se o caru i služila ga, ali car nije spavao s njom.
5 A Adonija, sin Agitin, se hvalisao: „Ja ću biti car!“ On je sebi nabavio kočije i konje, i pedeset ljudi koji su trčali pred njim.
6 Njegov otac ga nikada nije ukorio, rekavši: „Zašto si to uradio?“ On je, takođe, bio veoma zgodan, a rodio se posle Avesaloma.
7 On je bio u dogovoru sa Joavom, sinom Serujinim, i sveštenikom Avijatarom, koji su podržavali Adoniju.
8 Međutim, sveštenik Sadok, Venaja, sin Jodajev, prorok Natan, Semaj, Rei i Davidovi junaci nisu pristali uz Adoniju.
9 Jednom je Adonija prinosio na žrtvu sitnu i krupnu stoku i utovljene junce kod kamena Zoeleta u blizini En-Rogila. Pozvao je svu svoju braću, careve sinove, i sve Judejce koji su bili careve sluge.
10 Ipak, nije pozvao ni proroka Natana, ni Venaju, ni junake, a ni svoga brata Solomona.
11 Tada prorok Natan reče Vitsaveji, majci Solomonovoj: „Zar nisi čula da se Adonija, sin Agitin, zacario bez znanja našeg gospodara cara?
12 A sad, hajde da te posavetujem kako da spaseš život i sebi i svome sinu Solomonu.
13 Idi caru Davidu i reci mu: ’O, moj gospodaru care, zar se ti nisi zakleo svojoj sluškinji rekavši: tvoj sin Solomon će carevati posle mene, i on će sesti na moj presto. Zašto je, onda, Adonija postao car?’
14 Dok ti još tamo budeš govorila s carem, ja ću ući za tobom i potvrditi tvoje reči.“
15 Vitsaveja ode caru u njegovu sobu. Car je bio veoma star, a Avisaga Sunamka je služila caru.
16 Vitsaveja je kleknula i poklonila se caru, a car je upita: „Šta želiš?“
17 Ona mu reče: „Gospodaru moj, ti si se pred Gospodom, Bogom svojim, zakleo svojoj sluškinji, rekavši: ’Tvoj sin, Solomon, će biti car posle mene, i on će sesti na moj presto.’
18 A evo, sada je Adonija car, a ti, moj gospodaru care, ne znaš o tome.
19 On je žrtvovao mnoštvo volova i ugojenih ovaca. Pozvao je i sve careve sinove, sveštenika Avijatara, zapovednika vojske Joava, ali nije pozvao tvoga slugu Solomona.
20 O, gospodaru moj care, oči sveg Izrailja su uprte u tebe, da im kažeš ko će sesti na presto posle mog gospodara cara.
21 A kad se moj gospodar car upokoji sa svojim precima, ja i moj sin Solomon bićemo krivci.“
22 Dok je ona još govorila s carem, dođe prorok Natan.
23 Tada su javili caru: „Ovde je prorok Natan.“ Kad je došao pred cara, poklonio se caru licem do zemlje.
24 Natan reče: „Gospodaru moj care, da li si ti rekao: ’Adonija će biti car posle mene, i on će sesti na moj presto’?
25 Jer on je danas otišao i žrtvovao volove, ugojenu stoku, i mnoštvo ovaca. Pozvao je sve careve sinove, vojne zapovednike i sveštenika Avijatara, i eno ih, jedu i piju pred njim i uzvikuju: ’Živeo car Adonija!’
26 Međutim, nije pozvao ni mene, tvoga slugu, ni sveštenika Sadoka, ni Venaju, sina Jodajevog, a ni tvoga slugu Solomona.
27 Kako to da je moj gospodar car doneo takvu odluku, a da nije obznanio svome sluzi ko će sesti na presto moga gospodara cara posle njega?“
28 Car David odgovori: „Pozovite mi Vitsaveju!“ Ona je došla pred cara i stala pred njega.
29 Tada se car zakle i reče: „Živoga mi Gospoda, koji je spasao moj život od svake nevolje,
30 danas ću učiniti kako sam ti se zakleo pred Gospodom, Bogom Izrailjevim, rekavši: ’Tvoj sin Solomon biće car posle mene, i on će sesti na moj presto umesto mene.’“
31 Tada je Vitsaveja klekla i poklonila se caru licem do zemlje, rekavši: „Neka moj gospodar car David živi doveka!“
32 Zatim car David reče: „Pozovite mi Sadoka sveštenika, proroka Natana i Venaju, sina Jodajevog!“
33 Kad su došli pred cara, car im reče: „Povedite sa sobom sluge svoga gospodara i posadite moga sina Solomona na moju mazgu, pa ga dovedite dole na Gion.
34 Neka ga tamo sveštenik Sadok i prorok Natan pomažu za cara nad Izrailjem. Potom zatrubite u trubu i recite: ’Živeo car Solomon!’
35 Onda pođite za njim, a on neka dođe i sedne na moj presto, i neka vlada umesto mene; njega određujem da bude vladar nad Izrailjem i nad Judom.“
36 Venaja, sin Jodajev, reče caru: „Amin! Neka Gospod, Bog moga gospodara cara, objavi tako.
37 Kao što je Gospod bio s mojim gospodarem carem, tako neka bude i sa Solomonom, i neka uzvisi njegov presto još više nego presto moga gospodara, cara Davida.“
38 Tako siđu sveštenik Sadok, prorok Natan, i Venaja, sin Jodajev, s Herećanima i Felećanima, te posade Solomona na mazgu cara Davida i dođu na Gion.
39 Tada je sveštenik Sadok uzeo iz Šatora rog s uljem i pomazao Solomona. Zatim su zatrubili u trubu, a sav narod je govorio: „Živeo car Solomon!“
40 Sav je narod pošao za njim svirajući u svirale i radujući se glasno, tako da se tresla zemlja od njihovog klicanja.
41 To je čuo Adonija i sve uzvanice koje su bile s njim, baš kad su završavali s gozbom. Kad je Joav čuo glas trube upita: „Kakva je to galama u gradu?“
42 Dok je on još govorio, dođe Jonatan, sin sveštenika Avijatara. Adonija reče: „Hodi ovamo, jer ti si čestit čovek, i donosiš dobru vest.“
43 Jonatan odgovori Adoniji: „Baš obratno! Naš gospodar, car David, je postavio Solomona za cara!
44 Car je poslao s njim sveštenika Sadoka, proroka Natana i Venaju, sina Jodajevog, s Herećanima i Felećanima. Oni su ga posadili na carevu mazgu,
45 a sveštenik Sadok i prorok Natan su ga pomazali za cara na Gionu. Odande su nastavili veseleći se, i grad se uskomešao. To je galama koju ste čuli.
46 Solomon već sedi na carskom prestolu.
47 Došle su i careve sluge da blagoslove našeg gospodara, cara Davida, govoreći: ’Neka Bog učini ime Solomonovo većim od tvoga imena; neka podigne njegov presto iznad tvoga.’ Car se na to poklonio na svojoj postelji.
48 Zatim je car rekao: ’Neka je blagosloven Gospod, Bog Izrailjev, koji je danas dao da jedan od mojih sinova sedne na moj presto, i da to vidim svojim očima.’“
49 Na ovo se sve Adonijine uzvanice prepadoše; ustali su; pa je svako otišao svojim putem.
50 A Adonija je, u strahu od Solomona, otišao i uhvatio se za rogove žrtvenika.
51 Tada su Solomonu javili: „Eno, Adonija se uplašio cara Solomona i drži se za rogove žrtvenika, govoreći: ’Neka mi se car Solomon zakune danas, da neće pogubiti mačem svoga slugu!’“
52 Car Solomon reče: „Ako se pokaže čestitim, neće mu pasti ni dlaka s glave, ali ako se kakvo zlo nađe na njemu, umreće.“
53 Tada je car Solomon poslao ljude, koji su ga spustili sa žrtvenika. Onda je došao i poklonio se caru Solomonu. Solomon mu reče: „Idi kući.“