1O, kad bi mi bio poput brata, othranjenog na prsima moje majke! Mogla bih te pred svima poljubiti, a da me nitko zbog toga ne okrivi.
2Povela bih te u kuću svoje majke, gdje bi me o ljubavi poučio. Dala bih ti miješanog vina, sa slatkim sokom od svog nara.
3Lijevu ruku pod glavu mi je stavio, a desnom me miluje.
4Zaklinjem vas, djevojke Jeruzalema, ne ometajte našu ljubav, pustite nas dok uživamo.
5Tko je ona što se vraća iz pustinje u zagrljaju svog voljenoga? Pod stablom jabuke sam te probudila, tamo gdje te majka začela, gdje te u trudovima rodila.
6Stavi me na srce kao pečat, na prst kao pečatnjak. Jer, ljubav je snažna kao smrt, a ljubomora jaka kao grob. Taj se žar u plamen razbukta, zapali se moćna vatra.
7Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav, rijeke je ne mogu potopiti. Kad bi netko za ljubav nudio sve svoje bogatstvo, zauzvrat bi prezir dobio.
8Moja braća jednom su rekla: »Imamo malu sestru, grudi joj još nisu narasle. Što da radimo s njom ako je takvu mladu zaprose?
9Ako bude ravna kao zid, napravit ćemo joj srebrnu barikadu. Ako bude nalikovala vratima, obložit ćemo je daskama od cedra.«
10Da, ja sam zid, a moje grudi su kule. Ali u njegovim očima, ja sam kao ona koja se predala.
11Salomon je imao vinograd u Baal Hamonu, i dao je drugima da se o njemu brinu. Svatko je dao tisuću srebrnjaka da bi njegove plodove ubirao.
12Neka Salomon zadrži svoje srebro, a po dvjesto srebrnjaka neka dobiju oni što se za grožđe brinu. Ali moj vinograd pripada samo meni.
13Ti, koja šetaš po vrtovima, moji prijatelji čekaju da ti čuju glas. Daj da ga i ja čujem!
14Požuri, voljeni moj! Pojuri kao srna ili mladi jelen, na brežuljke s mirisnim biljem.