1Najljepša pjesma. Posvećena Salomonu.
2Kako bih voljela da me poljubiš svojim usnama, jer tvoji su dodiri slađi od vina.
3Tvoj miris je tako ugodan. Kada tvoje ime izgovaram, kao da mirisno ulje razlijevam. Zato te vole djevojke.
4Povedi me sa sobom, požurimo! Uvedi me u svoju sobu, moj kralju. Bit ćemo sretni, zahvaljujući tebi. Slavit ćemo tvoje dodire, od vina slađe. S pravom te vole djevojke.
5O, jeruzalemske djevojke, tamne sam puti, ali veoma lijepa. Crna kao šatori Kedarovog plemena, lijepa kao zavjese Salomonove .
6Ne prezrite moju tamnu put, to mi je sunce kožu opalilo. Ljuta su bila na mene moja braća. Tjerali su me da brinem za vinograde, tako da za sebe nisam brinula.
7Reci mi, ti koga ljubi duša moja: Gdje napasaš svoja stada? Gdje ih u podne sklanjaš? Da se ne moram skrivati i lutati među stadima drugih pastira.
8Ako ne znaš, najljepša, gdje ćeš me naći, samo prati tragove ovaca i napasaj svoje kozliće blizu pastirskih sjenica.
9Krasna si, ljubavi moja, kao ždrebica faraonskih kočija.
10Lijep nakit krasi tvoje lice, a vrat ti ukrašavaju ogrlice.
11Načinit ćemo ti još zlatnog nakita sa srebrnim ukrasima.
12Moj miomiris ide prema kralju dok se odmara na ležaju.
13Moj dragi je kao vrećica smirne koja noću leži na mojim prsima.
14Moj dragi je kao cvijeće kane što cvijeta u vinogradima En Gedija.
15Kako si lijepa, ljubavi moja! O, kako si lijepa! Oči su ti nježne kao golubice.
16I ti si, ljubavi, prekrasan, meni tako privlačan! Ugodan je naš ležaj od zelenila.
17Natkriljuju nas i skrivaju grane cedrova i borova.