1Nakon toga sam pogledao, a ispred mene su bila otvorena vrata Neba. I začuo sam glas koji mi je prije govorio, a zvučao je poput trube. Rekao je: »Dođi ovamo gore i pokazat ću ti što će se dogoditi nakon ovoga!«
2Istoga me trenutka obuzeo Duh. Ispred mene je bilo prijestolje na Nebu i Netko je sjedio na njemu.
3Onaj što je sjedio na prijestolju izgledao je kao drago kamenje, kao jaspis i sard. Svuda oko prijestolja bila je duga koja je izgledala kao smaragd.
4Oko prijestolja su bila dvadeset i četiri druga prijestolja. Na njima su sjedili dvadeset i četiri starješine. Bili su obučeni u bijelo i imali su zlatne krune na glavama.
5S prijestolja su dopirali bljeskovi munje, grmljavina i gromovi. Ispred prijestolja je gorjelo sedam baklji. One su sedam Božjih duhova.
6Ispred prijestolja je bilo nešto nalik staklenome moru, prozirno poput kristala. Ispred prijestolja i sa svake njegove strane bila su četiri bića . Ta su bića bila puna očiju, sprijeda i straga.
7Prvo je biće izgledalo kao lav; drugo je izgledalo kao vol; treće je imalo lice poput čovjeka; četvrto je izgledalo kao orao u letu.
8Svako od četiri bića imalo je šest krila. Bića su bila puna očiju, izvana i iznutra. Ta bića i danju i noću bez prestanka govore: »Svet, svet, svet je Gospodar Bog Svevladar, koji je bio, koji jest i koji dolazi!«
9Ta bića iskazuju slavu, čast i zahvalnost onome koji sjedi na prijestolju, onome koji živi uvijek i zauvijek.
10Za to vrijeme dvadeset i četiri starješine padaju ničice pred onim koji sjedi na prijestolju i klanjanju se onome koji živi uvijek i zauvijek. Polažu svoje krune pred prijestoljem i govore:
11»Dostojan si, Gospodaru i Bože naš, da primiš slavu, čast i moć, jer si stvorio sve. Po tvojoj su volji stvoreni i postoje.«