Psalms 88
1 Pjesma Korahovih potomaka. Voditelju zbora. Prema »mahalat-leanotu«. »Maskil« Ezrahovca Hemana. BOŽE, moj Spasitelju, danju i noću pred tobom zapomažem.
2 Prihvati moje molitve, poslušaj moje vapaje.
3 Duša mi je sita nesreće, život mi se primiče Podzemlju .
4 Već me računaju među one koji u grobnu jamu odlaze. Nema mi pomoći.
5 Ostavljen sam među truplima, kao što leže u grobu ubijeni, od tebe zaboravljeni, od tvoje brige odvojeni.
6 U najdublju si me jamu položio, u mračne dubine spustio.
7 Tvoja ljutnja teško me pritišće, udara me poput valova.
8 Udaljio si od mene prijatelje, učinio si me omraženim. Zatvoren sam, bez izlaza.
9 Oči su mi oslabjele od patnje. Iz dana u dan tebi vapim, BOŽE, prema tebi pružam ruke.
10 Činiš li čuda za umrle? Ustaju li mrtvi da bi ti zahvalili? Selah
11 Priča li se u grobu o tvojoj ljubavi, pamte li tvoju vjernost u Podzemlju ?
12 Zna li se za tvoja čuda u svijetu tame i za tvoju pravednost u zemlji zaborava?
13 BOŽE, a ja ti ipak vapim, svakog ti se jutra molim.
14 Zašto me odbacuješ, BOŽE, i od mene skrivaš svoje lice?
15 Od mladosti sam jadan i slab, iznemogao od tvoga gnjeva.
16 Tvoja me ljutnja preplavljuje, satiru me tvoje strahote,
17 vrtlože se oko mene kao vode i odasvud me udaraju.
18 Udaljio si od mene prijatelje i voljene. Sada mi je tama jedini prijatelj.