1Voditelju zbora i Jedutunu. Asafova pjesma. Boga zazivam u pomoć, vapim mu da me čuje.
2Kad sam u nevolji, tražim Gospodara, noću neumorno pružam ruke. Moja se duša ne da utješiti.
3Kad god se sjetim Boga, uzdišem; kad o njemu mislim, duhom klonem. Selah
4Ne daš da mi se sklope oči. Uzrujan sam, ne mogu govoriti.
5Razmišljam o davnim danima i pradavnim vremenima.
6Noću se sjećam kako sam pjevao. Sa svojim srcem razgovaram, u sebi tražim odgovor:
7»Zar će nas Bog vječno odbacivati i neće se više nikada smilovati?
8Je li zauvijek nestala njegova ljubav, je li za sve naraštaje propalo njegovo obećanje?
9Zar je Bog zaboravio biti milostiv pa je u gnjevu samilost zaključao?« Selah
10Najveću mi patnju zadaje to što snaga Svevišnjega više nije s nama.
11Sjećat ću se BOŽJIH djela i svih tvojih davnih čuda.
12Mislit ću na sva tvoja djela i razmišljati o onom što si učinio.
13Svet je tvoj put, Bože. Koji je bog velik kao naš?
14Ti si Bog koji čini čuda, svoju silu pokazuješ narodima.
15Svojom si rukom otkupio svoj narod, potomke Jakova i Josipa. Selah
16Vode su te vidjele, Bože, i prepale se, dubine su zadrhtale od straha.
17Mračni oblaci izlili su vodu, nebom se prolomio grom, a tvoje su se munje razletjele.
18Tvoja grmljavina ori se u vihoru, bljeskanje obasjava svijet, a zemlja drhti i trese se.
19Tvoj put vodio je kroz more, tvoja staza kroz silne vode, ali nitko ti nije vidio stope.
20Vodio si svoj narod kao stado, pomoću Mojsija i Arona.