1Asafov hvalospjev. Zaista je dobar Bog prema Izraelu, prema onima čistoga srca.
2A ja sam se skoro poskliznuo i samo što nisam posrnuo.
3Jer, zavidio sam bahatima i gledao blagostanje opakih.
4Nikakvu patnju ne trpe, tijelo im je zdravo i snažno.
5Nemaju briga kao drugi, ljudske ih nevolje mimoilaze.
6Oholost je njihova ogrlica, nasilje odjeća koja ih pokriva.
7Oči su im podbuhle od sala, srca su im puna ludosti.
8Izruguju se i pakosni su, nadmeno prijete i ugnjetavaju.
9Ustima govore protiv neba, a jezikom protiv zemlje.
10Čak im se i Božji narod okreće i njihove riječi guta kao vodu.
11A oni govore: »Odakle Bog zna što činimo? Zar će Svevišnji za to saznati?«
12Gle, takvi su zlikovci — uvijek bezbrižni, bogatstvo gomilaju.
13A ja uzalud čuvam čisto srce i perem ruke u nedužnosti.
14Čitav dan trpim nevolje i svakoga jutra dobijem kaznu.
15Da sam rekao: »Govorit ću o tome«, izdao bih tvoj narod.
16Probao sam sve to razumjeti, ali bilo mi je preteško.
17A onda sam ušao u Božje svetište i shvatio kakav im je kraj.
18Stavljaš ih na sklisko tlo, u propast ih obaraš.
19U trenu propadaju, nestaju u užasu.
20Kao što čovjekov san nestaje kad se probudi, tako ćeš i ti, Gospodaru, učiniti da nestanu.
21Kad mi je srce bilo tužno, a misli ogorčene,
22pred tobom sam bio neznalica, bezuman poput nesvjesne zvijeri.
23Ali ipak sam stalno s tobom, ti me držiš za desnu ruku.
24Vodiš me svojim savjetima, a na kraju ćeš me uvesti u slavu.
25Koga na nebu imam osim tebe? Kad sam s tobom, ništa na zemlji ne želim.
26Tijelo i srce mogu mi oslabjeti, ali Bog je izvor moje snage: Bog je zauvijek moj.
27Propast će oni koji su daleko od tebe, ti uništavaš sve koji su ti nevjerni.
28A meni je dobro biti u Božjoj blizini, pronaći utočište u Gospodaru BOGU i pričati o svim tvojim djelima.