1Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«. Napisan kad je pobjegao od Šaula i sakrio se u spilju. Smiluj mi se, Bože, smiluj mi se, jer ti si mojoj duši utočište. Sklonit ću se pod tvojim krilima dok ne prođe oluja uništenja.
2Bogu Svevišnjem vapim, Bogu, koji se uvijek pobrine za mene.
3S nebesa šalje pomoć i spašava me, sramoti izvrgava one koji me progone. Selah Bog će pokazati svoju ljubav i svoju vjernost prema meni.
4Kao da ležim među lavovima, među gladnim ljudožderima, čiji su zubi kao koplja i strijele, a jezici kao oštri mačevi.
5Bože, nad nebo se uzdigni, proslavi se po cijeloj zemlji.
6Mrežu su mi postavili da bi me uhvatili. Jamu su preda mnom iskopali, ali sami su u nju upali. Selah
7Srce mi je usredotočeno na tebe, Bože, usredotočeno je srce moje. Tebi ću pjevati i svirati.
8Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i liro! Zoru ću probuditi.
9Gospodaru, zahvaljivat ću ti među narodima, pjesme ću ti pjevati među nacijama.
10Tvoja je ljubav velika do neba i tvoja vjernost do oblaka.
11Bože, nad nebo se uzdigni, proslavi se po cijeloj zemlji.